Vlč..Zlatko&Sudac..Nema Mira Bez Boga...

Vlč..Zlatko&Sudac..Nema Mira Bez Boga...Zlatko Sudac (Rijeka, 24. siječnja 1971.), hrvatski katolički svećenik, karizmatik, poznat po stigmama. Postao je poznat nakon stigmi na čelu i na još nekim mjestima. Održavao je seminare duhovne obnove u pastoralnom centru "Betanija", u mjestu Ćunski na Lošinju, i ponekad u inozemstvu. Zaređen je1998. godine. Zareditelj mu je bio tadašnj krčki biskup, a sadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Krčki biskup mons. Valter Župan započeo je u jesen 2009. godine likvidaciju Doma za duhovne susrete "Betanija", a biskupi su se dogovorili da nitko neće dopustiti Sudčeve seminare. U razdoblju od 2000. do rujna 2009. godine u tom centru je održano 240 seminara duhovne obnove s oko 31.000 polaznika. Uz svoj svećenički poziv bavi se i slikanjem religijskih motiva, kiparstvom, glazbom i pisanjem knjiga. Dosad je objavio četiri naslova.

Pater&van&Ike&Mandurić..Ljubav i Poštovanje. IV. Dio...

Pater&van&Ike&Mandurić..Ljubav i Poštovanje. IV. Dio...P. Ivan Ike Mandurić DI, rođen je 6. svibnja 1962. u Posušju. Diplomirao je arhitekturu i do svoje 37. godine radio je u struci. Prema vlastitom svjedočenju, na svećenički poziv odlučio se nakon ispovijedi kod pokojnog međugorskog fratra Slavka Barbarića, a za svećenika se zaredio u 47 godini. Bio je hrvatski branitelj, a u mladosti se bavio atletikom – bacao je koplje. U isusovački novicijat stupio je 1999., a za svećenika je zaređen 2009. Poznat je kao dugogodišnji studentski kapelan bazilike Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu gdje se istaknuo svojim radom u Studentskom katoličkom centru, popularno zvanom SKAC. Sa svojim timom suradnika u SKAC-u u vodio je kampove za mlade i duhovne vježbe (Modrave, Goli Otok), te brojne druge projekte za mlade. Jedan je od inicijatora udruge Bratovština Marijanski zavjet za Domovinu, voditelj brojnih duhovnih obnova i seminara, te društveni komentator. Danas obavlja službu superiora isusovačke Rezidencije u Osijeku...!!!

Fra..Josip&Blažević..Nije Sretan Čovjek Koji Mrzi...

Fra..Josip&Blažević..Nije Sretan Čovjek Koji Mrzi...Fra Josip Blažević rođen je 16. ožujka 1969. godine u Šiškovcima pored Vinkovaca. U Red franjevaca konventualaca stupio je nakon završetka srednje škole i odsluženja vojnog roka 1988./89. godine.

Prve redovničke zavjete položio je 25. kolovoza 1991. u Cresu, a svečane 4. listopada 1994. u Zagrebu. Diplomirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1995. godine. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup i metropolit, 29. lipnja 1996. godine u Zagrebu. Od 1996. do 2000. godine vrši službu župnoga vikara u Župi sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu. Od 2000. godine nastavlja poslijediplomski studij na Papinskom sveučilištu „Gregoriana" u Rimu. Licencu iz fundamentalne teologije postigao je 2002. godine s temom Vjera kao terapija. Sučeljenje kršćanskoga gledišta i nauka Sri Sathya Sai Baba. Na istom sveučilištu nastavlja doktorsku disertaciju dok nije zbog postoralnih potreba u Provinciji 2003. premješten na službu župnoga vikara u Župu Bezgrešnoga Srca Marija u Vinkovce. S najvišom ocjenom (summa cum laude) doktorirao je 2009. godine na spomenutom sveučilištu s temom Iskustvo ljudskoga tijela u međukulturalnome kontekstu. Kritičko sučeljavanje teorija o „energijskim centrima" (čakrama) i filozofsko-teoloških spoznaja Maxa Schelera i Karola Wojtyle.

Vlč..Zlatko&Sudac..Ozdravljenje...

Vlč..Zlatko&Sudac..Ozdravljenje...Zlatko Sudac (Rijeka, 24. siječnja 1971.), hrvatski katolički svećenik, karizmatik, poznat po stigmama. Postao je poznat nakon stigmi na čelu i na još nekim mjestima. Održavao je seminare duhovne obnove u pastoralnom centru "Betanija", u mjestu Ćunski na Lošinju, i ponekad u inozemstvu. Zaređen je1998. godine. Zareditelj mu je bio tadašnj krčki biskup, a sadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Krčki biskup mons. Valter Župan započeo je u jesen 2009. godine likvidaciju Doma za duhovne susrete "Betanija", a biskupi su se dogovorili da nitko neće dopustiti Sudčeve seminare. U razdoblju od 2000. do rujna 2009. godine u tom centru je održano 240 seminara duhovne obnove s oko 31.000 polaznika. Uz svoj svećenički poziv bavi se i slikanjem religijskih motiva, kiparstvom, glazbom i pisanjem knjiga. Dosad je objavio četiri naslova.

Vlč Zlatk& Sudac...Kad Nekoga Voliš..

Vlč Zlatk& Sudac...Kad Nekoga Voliš..Zlatko Sudac (Rijeka, 24. siječnja 1971.), hrvatski katolički svećenik, karizmatik, poznat po stigmama. Postao je poznat nakon stigmi na čelu i na još nekim mjestima. Održavao je seminare duhovne obnove u pastoralnom centru "Betanija", u mjestu Ćunski na Lošinju, i ponekad u inozemstvu. Zaređen je1998. godine. Zareditelj mu je bio tadašnj krčki biskup, a sadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Krčki biskup mons. Valter Župan započeo je u jesen 2009. godine likvidaciju Doma za duhovne susrete "Betanija", a biskupi su se dogovorili da nitko neće dopustiti Sudčeve seminare. U razdoblju od 2000. do rujna 2009. godine u tom centru je održano 240 seminara duhovne obnove s oko 31.000 polaznika. Uz svoj svećenički poziv bavi se i slikanjem religijskih motiva, kiparstvom, glazbom i pisanjem knjiga. Dosad je objavio četiri naslova.

Oporuka ljubavi...OVAJ BLOGER NE KRSI SMJERNICE.OVAJ BLOGER JE PORUKA Ljubavi,I NISTA IZVAN TOGA...

Gospodine Isuse Kriste, ti si nam u Euharistiji ustanovio oporuku svoje ljubavi. U svetoj gozbi smijemo iskusiti da nas ljubiš do kraja. U jedenju i pijenju smijemo ljubav uživati i tjelesno osjetiti.

Molim te, daj mi sve dublje spoznavati i iskusiti tajnu Euharistije. Daj mi vjerovati u ozdravljujuću snagu tvoje ljubavi koja pretvara moj strah od prikraćenosti, od premalo ljubljenosti u zahvalnost da u pričesti smijem biti potpuno ispunjen tvojom ljubavlju.

Daj mi večeras bogoslužje Velikoga četvrtka doživjeti novim očima i otvorena srca. Daj mi biti nazočan kao i Petar koji je bio posve očaran kad si mu oprao noge. Daj mi biti otvoren kao Ivan, ljubljeni učenik, da u svetoj gozbi uistinu osjetim tvoju ljubav i da tvoja ljubav utoli moju najdublju glad i utaži žeđ, da se u tvojoj ljubavi smirim kao što i psalam govori: „Ja sam se upokojio i smirio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke duša je moja u meni“ (Ps 131,2).

Anselm Grün

Što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?

Kremirani trenutci suvremenog društva dovode čovjeka da izgubi samog sebe.

Ovdje se vrlo dobro podsjetiti Isusovih riječi: “Tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju?”(Mt 16,25-26)  No, što je Isus zapravo mislio? Izgleda da Isus ima drugačije poimanje života nego današnji čovjek. Potrebno je dakle potruditi se shvatiti što Isus misli pod život. To se može postići na način da se cjelokupan Isusov nastup kroz evanđelja stavi u kontekst njegove brige da čovjeku otkrije njegovu pravu vrijednost. Isus zna što je u čovjeku. Isus zna da čovjek čezne za istinskom unutarnjom radošću, međutim isto tako zna da je čovjek traži na krivim mjestima.

Kao što je i čovjek onog Isusovog vremena tražio svoj smisao na pogrešnim životnim stranputicama koje su bile aktualne za to vrijeme, na isti način čovjek suvremenog doba traži svoju najbolju životnu opciju. Opciju koja će ispuniti sve prohtjeve koje svijet stavlja pred njega. Čovjek je u svemu tome zaboravio da je ipak najvažnije od svega uklopiti se u Božji plan spasenja po Isusu Kristu. To se ne odnosi samo na eshatološku stvarnost, na onostranost. To se odnosi živjeti istinski ispunjen život ovdje na zemlji. To znači otkriti vrijednosti koje su utemeljene u Bogu i oblikovati svoj život prema njima. To znači biti pozvan izgrađivati svijet novih odnosa na koje je pozvao Isus navješćujući Božje kraljevstvo. Jer Božje kraljevstvo je upravo to, novi međuljudski odnosi u konkretnim životnim situacijama.

Božje kraljevstvo nije izričito mjesto nego život po Božjem. To je život o kojem Isus priča kada kaže da čovjeku ništa ne znači steći svijet, ako će izgubiti sebe. Izgubiti sebe u ovom kontekstu znači oglušiti se na Božji poziv, na priliku koju Bog daje po Isusu Kristu. Dok je čovjek često sklon komplicirati, Bog zove na jednostavnost, velikodušnost, ljubaznost, poniznost. Upravo je jednostavnost potrebna kako bi čovjek spoznao na koji način funkcionira Božje kraljevstvo. Stoga, molimo za tu jednostavnost.

 

Fra..Mario&Knezović..Traženje Boga i Smisla Života...

Fra..Mario&Knezović..Traženje Boga i Smisla Života...Dr. sc. fra Mario Knezović rođen je 1973. u Posušju, selo Broćanac, zaselak Širića Brig, kao deveto dijete u obitelji Ljube i Zore r. Grubišić. Osnovnu školu pohađao je u Broćancu i Vraniću. Jedan razred srednje škole pohađao je na Širokome Brijegu. Sjemenište s klasičnom gimnazijom od 1989. do 1993. pohađao je u Dubrovniku, Visokome i Sinju. U Franjevački red stupio je 1993. na Humcu. Fakultetsko obrazovanje, diplomsko i poslijediplomsko pohađao je na Sveučilištima u Zagrebu i Mostaru. Osim teologije i filozofije uže znanstveno područje studiranja mu je novinarstvo, političke znanosti i komunikologija. Doktorsku disertaciju je obranio 2018. s titulom doktora znanosti iz područja informacijsko-komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. Boraveći kao student u Zagrebu, bio je jedan od osnivača Zavičajnoga kuba hercegovačkih studenata te je potaknuo izdavanje studentskoga časopisa »Moj kamen« i bio prvi njegov urednik. Za đakona je zaređen 1999. godine u Detroitu - Trpy (SAD). Godinu đakonata proveo je u New Yorku. Za svećenika je zaređen 2000. u Chicagu (SAD). Nakon Mlade mise, koju je proslavio 2000. godine, djelovao je u župi i samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru i kao vjeroučitelj u Srednjoj medicinskoj školi u Mostaru. Od 2000. do 2004. bio je tajnik Konferencije viših redovničkih poglavara Bosne i Hercegovine. Ravnateljem Informativnoga centra Mir Međugorje i glavnim urednikom Radijske postaje Mir Međugorje postaje 2001. godine. U toj službi ostaje do 2005. godine. Od 2005. do 2013. bio je župni vikar, voditelj Frame i srednjoškolski vjeroučitelj u Posušju. Kao autor i suautor sudjeluje u nekoliko knjiga, produkcijskih i multimedijalnih uradaka. Piše u nekoliko časopisa, te je suradnik više medija u Domovini i svijetu. Njegova knjiga pod naslovom „Nisam šutio – otvoreno o Crkvi, politici i društvenim događanjima“ budi poseban interes. Trenutno je na službi župnika u Kočerinu. Usto, uređuje i vodi neke emisije na Radijskoj postaji Mir Međugorje, suradnik je vjerskoga programa Naše TV, kolumnist Naših ognjišta, Glasnika mira i Misije.hr. Povremeno održava seminare, predavanja i duhovne obnove u Domovini i po svijetu. Od priznanja koja je dobio nadraži mu je „Zlatni grb Posušja“ koji je dobio „kao prorok u svom zavičaju“ od Općine Posušje. Djelovanje mu se može pratiti putem mrežne stranice www.fratar.net ...

Fra..Goran&Azinović..Dobri Pastir...

Fra..Goran&Azinović..Dobri Pastir...Fra Goran Azinović, sin Srećka i Mirele r. Pehar, rođen je 28. rujna 1988. u Konjicu. U tijeku ratnih zbivanja obitelj Azinović odlazi iz Konjica i nastanjuje se u Međugorju u župi sv. Jakova apostola. Sjemenište ja pohađao u Visokom završivši franjevačku klasičnu gimnaziju. U Franjevački red stupio je na Humcu 2007. Teološki studij završio je u Zagrebu, za đakona zaređen u Čerinu. Đakonsku godinu proveo je na Humcu. Za svećenika je zaređen na svetkovinu Sv. Petra i Pavla u katedrali u Mostaru.

15..Čitati& Sveto Pismo...

15..Čitati& Sveto Pismo...TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

14..Onaj Koji Sluša i Vrši Moje Riječi, Taj Me Ljubi...

14..Onaj Koji Sluša i Vrši Moje Riječi, Taj Me Ljubi...TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

13&Najsretniji Broj...13

13&Najsretniji Broj...13..TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

12..Kako Se Boriti& Protiv Depresije i Ovisnosti...

12..Kako Se Boriti& Protiv Depresije i Ovisnosti...TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

11.. Kako&Obratiti Drugog Čovjeka...

11.. Kako&Obratiti Drugog Čovjeka...TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

7..Tko Je Tvoj Bog...

7..Tko Je Tvoj Bog...TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

5..Naučiti&Razgovarati S Bogom.....

5..Naučiti&Razgovarati S Bogom.....TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.