četvrtak, 28. travnja 2022.

Fra...Zlatko&Ćorić..Vatra Duha Svetoga.....

Fra...Zlatko&Ćorić..Vatra Duha Svetoga....O, Duše Sveti, božanski Duše svjetlosti i ljubavi, posvećujem Ti moj razum, moje srce i volju, cijelo moje biće sada i uvijeke. Neka moj razum bude podložan Tvom božanskom nadahnuću i učenju Katoličke Crkve čiji si ti nepogrješiv Vodič. Neka moje srce uvijek gori od ljubavi prema Bogu i mom bližnjemu. Neka moja volja uvijek bude sukladna božanskoj volji i neka cijeli moj život bude vjerno nasljedovanje života i kreposti našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista kojemu s Ocem i s Tobom neka bude čast i slava zauvijek. Amen

četvrtak, 21. travnja 2022.


 


Pet izvanrednih euharistijskih čuda koja su ostavila materijalni trag

Katolici vjeruju da je Isus Krist stvarno, istinski i supstancijalno prisutan u euharistiji. Postoje mnoga svjedočenja o čudima kroz povijest Crkve koja potvrđuju ovo važno učenje.

Euharistija se sama po sebi prevodi kao gozba. To je gozba sa Živim Bogom, te potvrđivanje vjere u Isusa prisutnog u euharistiji - prisutnoga Živoga Boga na gozbi sa svojom djecom. Sama Biblija govori da su Isusovo Tijelo i Krv stvarni, euharistijski prisutni i biblijski opravdani; prema riječima samog Gospodina Isusa:


Evanđelje po Ivanu 6,55
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. 

 

Vrijedi napomenuti kako ni jednog katolika ne obvezuje vjerovati u datosti samih euharistijskih čuda kroz povijest (kao ni u primjerice čudesne objave i zbivanja, u primjerice iz Loudresa ili Fatime). Takve elemente Crkva ostavlja da svatko vjeruje po svojoj savijesti, budući da su temeljene na kršćanskoj istini. Iako su bili ispitivani i potvrđeni od Crkve, Crkva ne daje apsolutnu potvrdu za njihovu vjerodostojnost. Niti katolička dogma o transupstanciji ne ovisi o zbiljskoj autentičnosti ovih priča (koja je temeljena na sv. Pismu i Tradiciji).

 

Usprkos tome, ove priče su vrijedne zapažanja, jer i danas možete otići i i vidjeti dokaze za ova čuda. Najpoznatije euharistijsko čudo u Hrvatskoj i priznato svetište koje je priznao i sam Papa jest u Ludbregu u kojem čudo potječe iz 1411. Ovo su izdvojena neka od najpoznatijih euharistijskih čuda u svijetu:

 

1. Čudo iz Lanciana - 8. stoljeće.U 8. Stoljeću svećenik u Lancianu, Italiji je imao sumnje o Isusovoj pravoj prisutnosti u euharistiji. U sred mise, izgovorio je riječi posvete - ''ovo je moje tijelo, ovo je moja krv'' i vidio kako se kruh i vino pretvaraju u pravo ljudsko meso i krv. Krv se zgrušala u pet kuglica simbolizirajući pet rana Kristovih. Riječ o čudu se brzo proširila, pa je lokalni nadbiskup pokrenuo istragu i Crkca je odobrila ovo čudo.


Meso je očuvano do dana današnjeg. Profesor anatomije Odoario Linoli proveo je znanstvenu analizu mesa 1971. godine i zaključio da je meso dio srčanog tkiva, a krv je izgledala kao svježe (obzirom da je krv stara 1200 godina), nije bilo tragova ikakve prezervacije.


Čudesno tijelo i krv, može se i danas vidjeti u crkvi sv. Franje u Lancianu.Svećenik koji je slavio misu u Orvietu, Italiji, imao je sumnje jednako kao i u prethodnom slučaju. Dok je posvećivao euharistiju, hostija je počela krvariti po korporalu (liturgijska odjeća) na oltaru. Svećenik je, kako priča kaže, naletio na papu koji je bio u posjetu gradu i ispovijedio mu svoj grijeh sumnje. Korporal je izložen u katedrali u Orvietu.


Neki povijesničari sumnjaju u istinitost priče s obzirom da se prve zabilješke o ovome pojavljuju tek sto godina nakon što se čudo dogodilo. Ipak, kroporal ostaje kao objekt štovanja.4. Kolovoza 1730. dok su katolici iz Siene prisustvovali posebnoj proslavi blagdanu Uznesenja, lopovi su ušli u crkvu sv. Franje i ukrali zlatni ciborij sa stotinama posvećenih hostija. Dva dana nakon toga, netko je primjetio kako nešto bijelo proviruje iz prinosne kutije u drugoj crkvi u Sieni. Svećenik je otvorio kutiju i pronašao nestale hostije unutra zapletene u paučinu i prljavštinu. Nakon što su bile očišćene koliko god se moglo, hostije su postavljene u novi ciborij i ponovno vraćene u crkvu sv. Franje za molitve reparacije i štovanja.


S obzirom da su hostije bile prljave, svećenici su odlučili da ih se ne konzumira, nego jednostavno ostavi da se s vremenom pokvare. Nakon što je prošlo nekoliko desetljeća, svi su ostali zadivljeni kako su hostije ostale nepokvarene, te zapravo izgledale svježe.


Hostije su ostale u ovakvom stanju do danas, tj 285 godina kasnije i može ih se vidjeti u crkvi sv. Franje u Sieni (današnja bazilika sv. Franje).

 

 

4. Čudo iz Chirattakonama, Indija - 21. stoljećeNa dan 28. Travnja, 2001. godine održavala se euharistijska adoracija u župi sv. Marije u Chirattakonamu u Indiji, kada su se najednom materijalizirale tri mrlje na hostiji. Svećenik nije znao što uraditi, te je stavio hostiju natrag u tabernakul.


Nekoliko dana kasnije vratio se da pregleda ponovno hostiju, a tri crvene mrlje su se posložile tako da izgledaju kao lice Isusa. Brzo je pronašao fotografa i uslikao hostiju.

 


5. Euharistijsko čudo Santarema - 13. stoljećeŽena koja je živjela u Santaremu u Portugalu bila je tužna što joj je muž nevjeran, pa se obratila vještici za pomoć, te joj je ova rekla kako je cijena da joj pomogne posvećena hostija. Otišla je na misu u crkvu sv. Stjepana i primila hostiju na jezik, izvadila je iz usta, zamotala u svoje velo, te krenula prema vratima crkve. Prije nego je uspjela izaći, hostija je počela krvariti.

 

Kada je stigla kući, spremila je krvavu hostiju u sanduk. Iste noći, čudesno svjetlo je isijavalo iz sanduka. Pokajavši se zbog svog čina, otišla je sljedećeg jutra svećeniku na ispovijed. Svećenik je došao, uzeo hostiju i vratio je natrag u crkvu.


Nakon istrage i odobrenja ovoga čuda, crkva je preimenovana u crkvu Svetog Čuda, a krvava hostija izložena je i danas.Zaključak

 

Euharistijska čuda se zapravo događaju kroz čitavu povijest. Sama Papa Franjo bio je svjedokom euharistijskog čuda u Buenos Airesu. Gospodin Isus nas uči da zapravo vjerom u euharistiju i njezinim potvrđivanjem ulazimo u samo otajstvo Prisutnoga Krista, velikoga Gospodina našega, Jaganjca Isusa koji odnosi grijeh svijeta; koji je uzeo naše smrtno tijelo, ponio boli naše i smrću na križu otkupio nas po velikom milosrđu Svome:

 

Evanđelje po Ivanu 6,53
Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
54 Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55 Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
56 Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.
57 Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
58 Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." 

 

 

Izvori:
http://www.churchpop.com/2015/06/28/5-extraordinary-eucharistic-miracles-with-pictures/




Euharistijsko čudo iz LancianaEuharistijsko čudo iz LudbregaDuhovna obnova, fra zvjezdan Linić 2008.Obraćenje sa islamaPriča Nahed Mahmoud MetwalliNevjerojatno svjedočanstvo FatimePomoćnik egzorcista Marijana Arhara i njegovo svjedočanstvoSveta Brigita od Švedske i njene čudesne ObjavePetnaest molitava Svete BrigitePismo iz paklaSvjedočanstvo čitateljice o čudotvornim molitvama Svete BrigiteDetaljan opis obraćenja mladog Turskog studenta IsusuPriča poznatog kršćanskog karizmatika James-a Manjackal-aSv. Margarita, djevica i mučenica"..imam jasne primjere osoba koje su za vrijeme molitve za ozdravljenje, opsjednute silama zla, vikale 'Ja sam Reiki' , 'Ja sam Joga'..." - J.Manjackal o jogi i njezinim dijametralno suprotnim filozofskim načelima od kršćanstvaVodnjan i ostaci 250 kršćanskih mučenika - veliko blago za koje ne znaju ni kršćani!Metal i ostale vrste glazbe i ulazak u određeno stanjeSvjedočanstvo - Ante ŽivkovićSlučaj patera Rufusa o djevojci koja je jela na bajramu i meso žrtvovano idolimaSvjedočanstvo bavljenja alternativom, oslobađanje nakon molitvi otklinjanja i pronalazak živoga Boga - Nikola ŠkrinjarićObraćeni musliman koji je i po 4 sata dnevno čitao Kur'an tvrdio: "Ništa me ne može prisiliti da priznam da je Isus Sin Božji!"Međugorje - video svjedočanstvo "Evo ti majke"Svjedočanstvo predbračne čistoćeOpsjednutost i prisustvo demona nakon višegodišnjeg bavljenja tarotomSv. Franjo Asiški - "Ako se ti sada kolebaš između Krista i Muhameda, naredi da se raspali vatra i ja ću ući u tu vatru s tvojim svećenikom da bi vidio čija je vjera Prava Vjera."Čovjek koji je bolovao od karcinoma ušao u remisiju dok je popravljao CrkvuObraćenje od homoseksualnostiKamal Saleem, kojega je majka učila: "Ako ubiješ Židova sine, ruka će ti sjajiti ispred Allaha i domaćin neba će slaviti ono što si učinio"Janja Todorović, poznata astrologinja Balkana: "Blagosloven dan u koji se izbavih od zablude lažljive nauke demonske, što se zove astrologijom - kraljicom okultnih nauka!"Liječnica je tri dana bila mrtva: Vidjela sam sve, i raj i pakao. "Tko je vidio Krista vidio je i Oca i tko je vidio Oca vidio je i Krista"Čudesno izliječenje i obraćenje muslimana nakon dolaska Isusa uz bolnički krevetU 28. godini od bankara u Zagrebu do Božjeg poziva i odlaska u kapucineSvjetleći kip Gospe: Mještani Međugorja javljaju da kip ne svijetli čim pada mrak, i ne svijetli uvijek po mrakuBožja ljubav po rukama fra Zvjezdana Linića i podizanje bolesnih iz kolicaGovorio je protiv Crkve, a sada se sprema postati svećenikOd imama do katoličkog propovjednika

 

 

Fra...Danijel&Rajić Svjedočanstvo Ljudi Koji Su Susreli Isusa i Vidjel...

Fra...Danijel&Rajić Svjedočanstvo Ljudi Koji Su Susreli Isusa i Vidjeli Raj i Pakao...3 DIO....

Fra...Danijel&Rajić....Svjedočanstvo Ljudi Koji Su Susreli Isusa i Vidje...

Fra...Danijel&Rajić....Svjedočanstvo Ljudi Koji Su Susreli Isusa i Vidjeli Raj i Pakao 2 DIO...

petak, 15. travnja 2022.

Fra...Goran&Azinović....Velika Subota Dan Tišine...

Fra...Goran&Azinović....Velika Subota Dan Tišine...Velika Subota – dan tišine i molitve……….Velika subota je kršćanski blagdan. Slavi se u dan prije Uskrsa. To je dan tišine i molitve. Na Veliku Subotu Crkva se zadržava kod Gospodinova groba, te u molitvi i postu razmišlja o njegovoj muci, smrti i silasku u podzemlje. Toga dana nema liturgije. Isus je umro, Bog je mrtav. Čitav svijet stoji zaprepašten pred tajnom smrti. Isus leži u grobu. Sišao je nad pakao – nalazi se u najvećim dubinama svoje osamljenosti, i to već tri dana.Vjernici posjećuju posebno uređen Božji grob u crkvi.Velika subota je i dan posta. Crkva u molitvi kod groba čeka Gospodina: vjernici, pojedinačno ili s roditeljima s djecom dolaze preko dana, u slobodno vrijeme, posjetiti „Isusov grob“. Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkog pomazanja, a pričest se može dijeliti samo kao popudbina. U obiteljima se mirno sprema za uskrsnu svetkovinu i svaki vjernik nađe vremena da u tijeku dana pohodi svečano urešeni Isusov grob u crkvi. Crkva u svojoj tradiciji čuva veliko blago.Tako je za Veliku Subotu karakteristično Vazmeno bdijenje koje se slavi noću te stoga nije prikladno da započne prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Od ranih kršćanskih vremena tu noć nazivamo „noć bdijenja“. U ovoj se noći liturgijski proslavlja cjelokupna povijest našega spasenja. Obred u noći počinje „Službom svjetla“. Bogoslužje počinje pred crkvom blagoslovom ognja na kojem se pali uskrsna svijeća. Tada se vjernici okupljaju oko ognja kojeg svećenik blagoslovi.Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samog Isusa Krista. Oganj nas podsjeća na Duha Svetoga po kojem je Marija Djevica začela Isusa Krista i po kojem je sve stvoreno. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i Početak i Svršetak. Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdijenju blagoslivlja nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Upravo tim bdijenjem vjernici započinju slaviti Uskrs.Drugi dio bdijenja je Služba riječi. Čitanja svetopisamskih tekstova, pjevanje palama, slušamo Božju riječ o stvaranju, kroz psalme hvalimo i slavimo Gospodina i njegova djela. Slijedimo put Božjeg naroda iz ropstva u slobodu i stvaranje novoga čovjeka čiji je vrhunac Kristovo djelo. Čitanja završavaju svečanom pjesmom Slava Bogu na visini i tada se oglase orgulje, sva zvona na crkvama, pale svijeće.Ovo je svani trenutak novoga čovjeka, novoga svijeta, novoga vremena – pobijeđeni su grijeh i smrt. Kršćani se pozivaju na radosno slavljenje Gospodina. Ovo je pred okus vječnosti. Poslije Službe riječi slijedi krsna služba, blagoslivlja se voda, krste se katekumeni. Vazmeno bdijenje završava euharistijom……….Ladislav&Zivanovic...FR..III.REDAVJERNIK KRSCANIN..Laik……….

//DUHOVNE PJESME///+KRSCANSKE U HRVATA//+

//DUHOVNE PJESME///+KRSCANSKE U HRVATA//+//DUHOVNE PJESME///+KRSCANSKE U HRVATA//+///I have posted this music video as a Christian respecting his religion, as well as all spiritual religions+I do not own copyrights or for any musical number+u as much as the administration believes I should remove it+I will delete it+thanks and my deep respect!!! Hello to all the people, subscribe to my channel and leave a lie, thank you from the bottom of my heart to all!!!.....Ovaj glazbeni videozapis sam postavio kao krscanin postivajuci svoju religiju,kao i sve duhovne religije+Ne posjedujem Autorska prava niti za nijednu glazbenu numeru+u koliko administracija smatra da ga trebam ukloniti+ja cu ga izbrisati+hvala i moje duboko postovanje!!!pozdrav svim ljudima,pretplatite se na moj kanal i ostavimo lajk,hvala od srca svima!!!

Gospin&Plač...U Izvodbi Mještanki Sela Britvica..Kod Širokog Brijega.....

Gospin&Plač...U Izvodbi Mještanki Sela Britvica..Kod Širokog Brijega.....GOSPIN PLAČ ILI ‘MUKA GOSPODINA NAŠEGA ISUKRSTA I PLAČ BLAŽENE DJEVICE MARIJE MATERE NJEGOVE’..........Gospin plač ili ‘Muka Gospodina našega Isukrsta i plač Blažene Djevice Marije matere njegove’ u pjesmu je 1753. složio fra Petar Knežević, rodom iz Kapitula kraj Knina, svećenik franjevac, član Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja, a Fratar Milovanov – fra Stanko Petrov, svećenik franjevac iste Provincije, preuredio 1951. godine ‘Gospin plač’ za pučko pjevanje. Pjevanje ima tri dijela: Uvodno ponukovanje, Muka Gospodina našega Isusa Krista i plač blažene Djevice Marije i Posljednje ponukovanje. U uvodu poziva vjernike da s Gospom oplakuju Kristovu muku i smrt. U drugom – glavnom dijelu opjevana je Kristova muka i Gospine boli od Getsemanskoga vrta do Kristova pogreba na Kalvariji. U zaključnom dijelu pjesnik poziva vjernike da se pokaju za grijehe ‘uskrsnuće čekajući’. Gospin plač, kako vjernici nazivaju Kneževićevu pjesmaricu, bio je složen od 1430 stihova, u osmeračkim kvartinama s rimovanim distisima. Fra Stanko Petrov izostavio je oko 200 stihova, preradio oko 470 stihova i cijeli tekst iz ikavice pretočio u ijekavski izgovor. Kneževićev Plač postao je jedan od načitanijih – najpjevanijih knjiga na hrvatskom jeziku..........Ladislav&Z...

Fra...Goran&Azinović ..Simbolika Velikog Petka.....

Fra...Goran&Azinović ..Simbolika Velikog Petka...Priredila: Josipa Prskalo, Katolički tjednik

Upravo je taj petak, kratkom meditacijom izvrsno opisao pastor Baptističke Crkve Shadrach Meshach Lockridge.

Petak je, Isus se moli, Petar spava, Juda izdaje, ali Nedjelja dolazi.

Petak je. Pilat se muči, vijeće kuje zavjeru, svjetina ponižava.

Oni ne znaju da Nedjelja dolazi.

Petak je. Učenici bježe kao ovce bez pastira. Marija plače. Petar niječe.

Ali oni ne znaju, da Nedjelja dolazi.

Petak je. Rimljani udaraju mog Isusa, odijevaju ga grimiznim plaštem, krune ga trnjem. Ali, oni ne znaju da Nedjelja dolazi.

Petak je. Gledam Isusa kako ide prema Kalvariji, njegova krv se prolijeva, Isus se spotiče i pada, i njegov duh je pod bremenom. Ali vidite, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.

Petak je, svijet pobjeđuje, ljudi se vesele i zlo se cereka.

Petak je, vojnici pribijaju ruke moga Spasitelja na križ i podižu ga do zločinaca.

Petak je, ali dopustite mi da vam nešto kažem, a to je da Nedjelja dolazi.

Petak je. Učenici se pitaju što se to dogodilo njihovom Kralju. Farizeji likuju jer je njihov plan uspio. Ali oni ne znaju, to je tek petak, a Nedjelja dolazi.

Petak je. On visi na križu i osjeća se napušten od svoga Oca, ostavljenim u smrtnoj borbi. Zar ga nitko ne može spasiti?

Petak je, ali Nedjelja dolazi.

Petak je. Zemlja se trese, nebo je potamnilo, moj Kralj ispušta svoj duh.

Petak je, nada je izgubljena, smrt je pobijedila, grijeh je sve osvojio i đavao se samo smije.

Petak je. Isus je pokopan, vojnici stražare kraj groba i stijena je navaljena na ulaz.

Ali, to je tek petak, a Nedjelja dolazi!

No, što je nama ovaj petak i kako ga mi živimo? Što je nama ovaj dan - jedini u godini kada Crkva ne slavi svetu misu? Što je nama ovaj dan prožet postom - i jedini od dva tijekom cijele crkvene godine - kada je on obavezan (uz Čistu srijedu - Pepelnicu)?

Već su se u najstarije vrijeme Isusove riječi o vremenu u kojemu učenici poste, jer im je zaručnik, kako je objašnjeno u priručniku Adolfa Adama Slaviti crkvenu godinu, bio uzet, odnosile na dane smrti i na Kristov grobni mir. Tako je taj post žalosti bio duboko ukorijenjen u svijest stare Crkve da ga se na Zapadu katkad prenosilo čak na sve petke i subote tijekom godine. S obzirom na to, razumljivo je kako današnja Crkva također čvrsto drži Veliki petak kao dan posta i odricanja.

Dok su se prva kršćanska stoljeća odricala posebne liturgije Velikog petka, dotle su se u 4. st., razvile različite forme neeuharstijskog bogoslužja. Tako hodočasnica Eterija izvještava iz Jeruzalema oko 400. godine kako su se ondje na Golgoti okupljali kršćani prije podne i častili Kristov križ, kojega je 320. ponovno pronašla carica Helena, te su isto tako rano poslije podne odlazili na bogoslužje riječi s čitanjem povijesti muke. Tako se upravo u Jeruzalemu očituje težnja da se Kristov događaj na pravom mjestu i pravovremeno ponovno oblikuje u liturgiji, te kako bi se na taj način utisnuo u svijest vjernika. To bogoslužje u Jeruzalemu postalo je primjerom za Zapad.

Ondje je tako bilo najprije riječ o bogoslužju riječi pri čemu je naglasak posebno stavljen na izvještaj o muci i psalme. Gdje su mjesne Crkve posjedovale relikvije Svetoga križa, razvilo se potom ondje već rano čašćenje Križa...

Zatim je na tragu toga, tijekom srednjeg vijeka nastala najprije iz vrlo jednostavnog pričesnog slavlja vjernika Missa praesanctificatorum, odnosno Misa pretposvećenih darova, budući da su preuzeti neki dijelovi euharistijskog slavlja, ali dakako bez presudne euharistijske molitve.

Tako da prema Misalu iz 1955., što je poslije u bitnom preuzeo i onaj iz 1970., imamo tradicionalna tri dijela: službu riječi, klanjanje križu i slavlje pričesti.

Glede samog vremena održavanja ovog bogoslužja ono je orijentirano na vrijeme Kristove smrti popodne oko 15 sati.

Kada govorimo o službi riječi, nakon što se svećenik i njegova pratnja prostru ili kleknu pred "golim oltarom" i tako ostanu kratko u tihoj molitvi, po podizanju slijedi svećenikova molitva, a zatim svetopisamska čitanja. Posebno je, naravno, stavljen naglasak na zaključni izvještaj o muci koji treba navijestiti na isti način kao na Cvjetnicu.

Drugi glavni dio liturgije Velikog petka čini klanjanje Svetom križu.

Najprije se (pokriveni) križ svečano pokaže vjernicima podizanjem i otkrivanjem u tri dijela, koje prate riječi: Evo drvo križa, na kome je visio Spas svijeta... Potom pristupaju kler i vjernici te se klanjanju Svetom križu - poklone se, poljube križ ili časte nekom drugom gestom...

Po klanjanju slijedi sveta pričest.

Molitva nad narodom, pri kojoj svećenik ispruža ruke nad zajednicom, spominje također smrt i uskrsnuće u jednom dahu te moli za Božji narod oproštenje i utjehu, učvršćenje vjere i vječno otkupljenje.

Na kraju, još jednom ne zaboravimo: Petak je, ali Nedjelja dolazi.

četvrtak, 14. travnja 2022.

Fra...Goran&Azinović......Zelje i Beskvasni Kruh Veliki Četvrtak .

Fra...Goran&Azinović......Zelje i Beskvasni Kruh Veliki Četvrtak ."Kršćani slaveći euharistiju Njemu u spomen ne slave jednostavnu ili puku komemoraciju Posljednje večere, nego u zahvalnosti slave spomen na Kristovu žrtvu na križu koja postaje središnje mjesto novog Saveza", o značenju i obredima Velikog četvrtka piše asistent na Katedri liturgike Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. sc. Milan Dančuo.Računajući trajanje korizmenog vremena od Pepelnice do Velikog četvrtka, zaustavljamo se na brojci od 38 dana, ne računajući korizmene nedjelje. To nam pokazuje da je korizmeni post prije strukturiranja Vazmenog trodnevlja trajao do Velike subote i završavao uoči Vazmenog bdjenja. U najstarija vremena Veliki četvrtak nije imao poveznice s Vazmenim trodnevljem. Kada se Misa Večere Gospodnje počela slaviti kao uvod u trodnevlje, onda je i Veliki četvrtak postao dio trodnevlja. U Rimu u 4. stoljeću zabilježeno je postojanje slavlja pomirenja pokornika, na samom kraju Korizme, kako bi očišćeni od svog grijeha i izvršivši pokoru mogli ponovno sudjelovati u proslavi Kristova uskrsnuća. Već najstarije rimske liturgijske knjige sadrže tri obrasca za Veliki četvrtak: slavlje pomirenja pokornika, slavlje blagoslova ulja i spomen na ustanovljenje euharistije. Kasnije će kroz srednji vijek Veliki četvrtak imati samo ovo posljednje slavlje kao misu Večere Gospodnje; obrazac za pomirenje pokornika se prestao koristiti, a misa posvete ulja se već tada slavila samo u katedrali.

Misa posvete ulja, prema dugoj tradiciji Crkve, slavi se dakle na Veliki četvrtak ujutro, ali je posljednja liturgijska obnova dopustila mogućnost da se slavi iz pastoralnih razloga i neki drugi dan, ali što bliže blagdanu Uskrsa. Misu posvete ulja slavi biskup redovito u katedrali s okupljenim svećenicima svoje biskupije, a time se očituje zajedništvo prezbitera s njihovim biskupom, s naglaskom na obnovu svećeničkih obećanja. Zajedništvo prezbitera i biskupa jedne Crkve izražava se i preko posvete triju ulja (ulja za bolesnike, ulja za katekumene i krizmanog ulja), naime korištenjem tih ulja preko svećenika prigodom sakramenta krštenja i bolesničkog pomazanja i u drugim slavljima prisutna je pastoralna služba biskupa u svim zajednicama. Samo predslovlje mise posvete ulja donosi širu teološku sliku: »On sav svoj narod odlikuje kraljevskim svećeništvom i iz ljubavi prema braći odabire ljude koji polaganjem ruku postaju dionici njegove svećeničke službe.« Misa posvete ulja nije samo slavlje svećenika, već cijelog svećeničkog naroda. Objava je Crkve, tijela Kristova koje ima svoju organsku strukturu u različitim službama i darovima Duha Svetoga.Na
Veliki četvrtak, kako je već spomenuto, Crkva proslavlja spomen Isusove posljednje večere, odnosno ustanovljenja Euharistije iz kojeg izvire i sakramentalna snaga ministerijalnog svećeništva te se Crkva prisjeća i zapovijedi bratske ljubavi i služenja koja se uprisutnjuje kroz obred pranja nogu. Toga dana je Isus izdan i predan na osudu, stoga nakon Slave na Misi Večere Gospodnje zvona prestaju zvoniti, čime se naglašava ozbiljnost slavlja, a tišina groba i smrti u iščekivanju uskrsnuća odjekuje u tišini i odsustvu zvona i orgulja u liturgiji. Veliki četvrtak nas tako vraća u dvoranu Posljednje večere gdje Isus sa svojim učenicima slavi blagdan Pashe: blagdan kojim se Židovi prisjećaju izlaska iz Egipta i oslobođenja iz ropstva. Ali u posljednjim Kristovim satima života Pasha u dvorani Posljednje večere dobiva sasvim novu dimenziju, puno važniju od židovskog blagdana. Bog je dao Židovima zapovijed u Knjizi Izlaska da slave Pashu kao spomen i zahvalu na oslobođenje, ali Krist prije smrti i uskrsnuća ostavlja novu zapovijed, da kršćani blaguju Njegovo Tijelo i piju Krv do Njegova ponovnog dolaska. Nakon židovske povijesne Pashe, možemo govoriti o Kristovoj povijesnoj Pashi koja dovršava onu drevnu židovsku. Kristova Pasha je prijelaz iz smrti u život, tj. prijelaz iz ropstva grijeha koje je počelo prvim padom čovjeka u novi i slobodni život koji dolazi s Kristom u kojem svi ljudi postaju djeca Božja. Za Židove je subota bila posljednji dan u tjednu, dan odmora i molitve jer se u taj dan i Bog odmarao nakon stvaranja svijeta i čovjeka. Za kršćane nedjelja postaje središte, osmi dan i prvi u tjednu koji na taj način simbolizira novo stvaranje te novi početak u Kristovu uskrsnuću od mrtvih, koje postaje izvor kršćanskog života. Stoga je razumljivo da euharistija koju slavimo svake nedjelje postaje spomen na sve ono što je Bog učinio u Kristovom otajstvu te izraz kršćanske zahvalnosti.Identične geste vršenje je Isusove zapovijedi na Posljednjoj večeri da se sve to čini na njegov spomen.Čitajući Evanđelja i izvještaje o Posljednoj večeri, nailazi se na nekoliko detalja koji privlače posebnu pažnju. Isus je te večeri uzeo kruh, zahvalio Bogu, razlomio ga i dao svojim učenicima. Slavlje Mise Večernje Gospodnje kao i svaka naša euharistija je identično ponavljanje tih Kristovih gesti jer u strukturi, nakon naviještenih čitanja i svećenikove homilije, slijede dijelovi koji obredno odgovaraju Posljednjoj večeri. Prinos darova koji se donose na oltar odgovaraju Kristovoj gesti uzimanja kruha; blagoslivljanje i zahvala Bogu je euharistijska molitva. Razlomiti kruh odgovara lomljenju hostije nakon molitve Gospodnje, a dati kruh učenicima u euharistiji je sama pričest u kojoj se kršćani hrane Kristovim Tijelom. Identične geste vršenje je Isusove zapovijedi na Posljednjoj večeri da se sve to čini na njegov spomen.Između Posljednje večere i kršćanske euharistije postoji i razlika: Krist ustanovljenjem same euharistije na Posljednjoj večeri navješćuje svoju žrtvu na križu i uskrsnuće od mrtvih te predaje model kojeg će kršćani preuzeti i slaviti u Njegov spomen. Kršćani iz toga razloga slaveći euharistiju Njemu u spomen ne slave jednostavnu ili puku komemoraciju Posljednje večere, nego u zahvalnosti slave spomen na Kristovu žrtvu na križu koja postaje središnje mjesto novog Saveza. Poradi toga kršćani ne blaguju beskvasni kruh i meso živinčeta kao drevni Židovi u spomen na izlazak iz Egipta, nego blaguju Kristovo sakramentalno Tijelo u prilikama kruha i vina kao živi spomen na Kristovu smrt i uskrsnuće. To je spomen koji posadašnjuje Kristovu žrtvu pa u svakoj euharistiji koja se slavi Krist je prisutan. Krist ne umire svaki put iznova na križu u slavljenju euharistije jer je njegova žrtva bila samo jednom na brdu Golgoti u Jeruzalemu, ali u euharistiji ti povijesni događaji Kristove smrti i uskrsnuća obredno i sakramentalno postaju stvarni i za nas danas.Ladislav&Zivanovic..........