Don...Mihovil Korkut..Kako Pročitati Vremena Koja Živimo.....

Fra...Marin&Karačić....Blago Ožalošćenima Oni Će Se Utješiti...

Fra...Marin&Karačić....Blago Ožalošćenima Oni Će Se Blago ožalošćenima, oni će se utješiti

Danas želimo razmišljati o gotovo kontradiktornim riječima: Blago ožalošćenima, oni će se utješiti. Ožalošćeni koje spominje Isus zapravo su patnici čiji je život sa svjetovnog pogleda nesretan. To su oni koji nisu pogođeni samo trenutnom žalosti, nego se radi o trajnoj i aktualnoj žalosti koja je u tijeku i ne prestaje. Normalno je da se pitamo: Kako mogu biti blaženi oni koji su ožalošćeni? Kakvog razloga za radost imaju oni koji su opterećeni smrću drage osobe, bolešću, samoćom, teškom egzistencijalnom situacijom? Ljudski gledano tako pogođeni ljudi nemaju razloga za radost, ali Isus jasno govori da će oni od Boga primiti utjehu. Tu se ne radi o tome da će utjeha doći sama od sebe ili da ona ima izvor u samom čovjeku. Ne, utjeha dolazi od Boga jer sam Bog je na strani ožalošćenih, on misli na njih kada se čini da su ostavljeni od svih. Prihvatiti ovakvo tumačenje nemoguće je bez dara vjere i prosvjetljenja Duha Svetoga jer reći nekome da je unatoč životnim problemima blažen, samo zato što Bog misli na njega, može se učiniti prejednostavnim i čak bez interesa za konkretnu pomoć. Možda su nam najbolji tumači ovoga zahtjevnog blaženstva na kraju ljudi koji su se osvjedočili kako ih je Bog unatoč velikoj žalosti utješio. Dopustite mi, stoga, da ukratko iznesem istiniti primjer jedne moje prijateljice koja je nakon puno godina žalosti iskusila utjehu i radost. U njezinom životu u početku nije bilo velikih poteškoća i traumatičnih situacija. Upravo suprotno - na vrijeme je završila fakultet, zaposlila se i pronašla životnog druga s kojim je stupila u bračnu zajednicu. Veliku radost za čitavu obitelj bio je trenutak rođenja prvoga djeteta, ali nažalost tu je započelo i vrijeme žalosti. Tijekom poroda je zaražena virusom hepatitisa C, a o ozbiljnosti bolesti doktori su je obavijestili šest tjedana nakon poroda kada se morala na određeno vrijeme odvojiti od djeteta. Prve procjene govorile su da bolest može dovesti do ciroze jetre ili, još gore, do tumora. Odjednom se čitav dotadašnji svijet srušio i radost rođenja djeteta zamijenjena je žalošću zbog bolesti i strahom od budućnosti. Pojavila su se očekivana pitanja: Što će biti s mojim životom? Zašto se to baš meni dogodilo i gdje je u čitavoj ovoj situaciji Bog? Zajedno s pitanjima krenulo je i traganje za pomoći na različitim mjestima pa tako i u alternativnoj medicini. Ozbiljnost bolesti i intenzivno traganje za odgovorima na smisao ljudskog života na kraju su je doveli do oživljavanja svoje kršćanske vjere i odlučnijeg predanja u Isusove ruke. To razdoblje duhovnog života sada drži pomalo „fanatičnim“ jer je sve očekivala od Boga, a sama možda nije toliko tražila put ka ozdravljenju. Kroz godine njezina se duhovnost izgrađivala, a time i spoznaja da bi trebala učiniti konkretne korake prema nadilaženju opasne bolesti. Odlučuje se na zahtijevnu i tešku terapiju koja traje godinu dana, s tim da terapija ne garantira sigurno ozdravljenje. Uz pomoć molitve, podrške obitelji i prijatelja uspijeva završiti složenu terapiju te započinje neizvjesnost vezana uz rezultate. Kroz godinu dana svaki mjesec morala je dolaziti na test da vidi je li se virus povukao ili se vratio. Svih jedanaest mjeseci testovi su bili negativni i za konačnu potvrdu o ozdravljenju trebalo je čekati još samo mjesec dana. Kada je konačno došao taj dan, prije podizanja nalaza bila je na poslu i, kako je to uvijek običavala prije rada, otvorila je nasumice mali Novi Zavjet, a stranica se otvorila na izvještaju Isusovog uskrsnuća Lazara. Za oči su joj zapele Isusove riječi: Ova bolest nije na smrt, nego da se proslavi Sin Čovječji. Ohrabrena Božjom Riječi nakon posla krenula je podići posljednji nalaz koji je Bogu hvala opet bio negativan, a to je značilo da se virus potpuno povukao i da je konačno ozdravila. Sigurno nije nebitna činjenica da se to dogodilo na sam rođendan njezinog sina točno petnaest godina nakon što je zaražena virusom hepatitisa C. Ona sigurno može povjerovati u Isusove riječi: Blago ožalošćenima, oni će se utješiti. Isuse daj nam milost da i mi u našem životu iskusimo snagu tvoje utjehe. Autor: vlč. Domagoj Matošević

Fra...Mario&Knezović....Tko Je Duh Sveti...

Fra...Ivo&Pavić..Molimo i Zazivajmo Duha Svetog..2 ..DIO.

Fra...Ivo&Pavić...Molimo i Zazivajmo Duha..Svetog.1.DIO..

Pater...Mijo&Nikić....Kad Duša Odlazi U Čistilište...

Pater...Mijo&Nikić....Kad Duša Odlazi U Koje duše odlaze u Čistilište i kako najučinkovitije moliti za njih Sveti Augustin kaže da jedan dan čistilišne muke možemo usporediti s tisuću dana trpljenja na zemlji. Na drugom mjestu poziva: „Dođite u pomoć tim bespomoćnim dušama čije su muke neusporedivo veće od svega što je moguće trpjeti u ovom životu“. Dakle, trebali bismo se truditi da u nebo dospijemo u što boljem stanju, a za duše u Čistilištu trebamo žarko moliti. Ali kada se trudimo i za prvo i za drugo, jesmo li sigurni da to činimo kako treba? Izvor: https://book.hr/koje-duse-odlaze-u-ci... Shutterstock U Čistilište odlaze duše kojima je dosuđeno nebo, ali koje prije nego što u njega uđu trebaju dati zadovoljštinu za neotkupljene grijehe, tj. za grijehe za koje se nisu dovoljno pokajale i primile potpuno oproštenje. Kroz zadovoljštinu te duše usavršuju svoju ljubav prema Bogu i čovjeku. Nitko ne može ući u nebo tko nije savršen u ljubavi. Mnoge duše odlaze u Čistilište upravo zato što nisu dovoljno opraštale, iako su same itekako htjele oproštenje Svatko od nas tijekom života griješi: mislima, riječima, činjenjem loših djela i propuštanjem činjenja dobrih djela. Za neke smo se grijehe savršeno pokajali i s njima na sudu nemamo nikakvih problema. Za neke grijehe znamo da smo ih počinili, priznali smo ih i zatražili oproštenje, ali se u srcu nismo pokajali kako smo trebali. Neke grijehe čak pokušavamo sami opravdati. Nekim smo grijesima ranili druge, ali nismo imali ni dovoljno volje ni dovoljno vjere da tu štetu nadoknadimo. Mnogo griješimo i zbog neznanja jer si ne damo dovoljno truda da upoznamo Boga i njegovu svetu riječ. Jer se ne trudimo upoznati njegove zapovijedi u njihovoj stvarnoj biti – ljubavi prema Bogu, sebi i bližnjima, pa čak i neprijateljima. Tek kad spoznamo stvarnu bit nekog grijeha, možemo se savršeno pokajati. Jednako tako, Bog nam oprašta na način na koji mi opraštamo onima koji su sagriješili protiv nas (Mt 18,23-35). Mnoge duše odlaze u Čistilište upravo zato što nisu dovoljno opraštale, iako su same itekako htjele oproštenje. (…) Duše u Čistilištu ne mogu moliti za sebe, no Bog je toliko milosrdan da je nama dao mogućnost da molimo za njih, a to najučinkovitije možemo činiti prikazivanjem misne žrtve Bog je u svojoj ljubavi prema nama toliko milosrdan da nam je obećao da nitko tko ga u trenutku smrti zazove neće biti osuđen na pakao (Rim 10,13; Dj 2,21). Ipak, mnogi će morati mnogo vremena provesti u čistilišnim mukama. Duše u Čistilištu ne mogu moliti za sebe, no Bog je toliko milosrdan da je nama dao mogućnost da molimo za njih, a to najučinkovitije možemo činiti prikazivanjem misne žrtve. Izvor: https://book.hr/koje-duse-odlaze-u-ci.....rce: https://book.hr/koje-duse-odlaze-u-ci.....L&Z&V&C-FR.III.REDA-.........

Fra...Stjepan&Brčina...Želim Tebi Reći Osobno Da Te Bog Voli.2.DIO..