https://rastimougospodinu.com/tijelov... Ivančić Vjera Temelj i Uvjet Za Zdravlje i Normalan Život/TOMISLAV IVANCIC-POSLjEDICE Ne PRASTANjA-/Tomislav Ivančić-Tomislav Ivančić (Davor, 30. studenog 1938. - Zagreb, 17. veljače 2017.), hrvatski katolički svećenik, teolog i filozof, kanonik, sveučilišni profesor, utemeljitelj hagioterapije. Malo je poznato da je i crkveni glazbenik.Životopis

Djetinjstvo i školovanje Tomislav Ivančić rođen je 1938. godine u skromnoj obitelji Đure i Marije rođ. Gelemanović, u mjestu Davor u blizini Nove Gradiške.[1] U Zagrebu je završio nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je od 1960. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te od 1963. na papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu.Teološko-pastoralnirad

Godine 1964. postigao je magisterij iz filozofije s temom Teorija spoznaje u hrvatskih i sovjetskih marksista, a 1967. iz teologije s temom Misli Leona Velikog o primatu i episkopatu prema dokumentima koji se tiču pitanja Istoka.[1] Za svećenika je zaređen 1966. godine. Doktorirao je iz teologije 1971. godine u Rimu radnjom "Religionsloses Christentum" bei Dietrich Bonhoeffer ("Bezreligijsko kršćanstvo" u Dietricha Bonhoeffera). Od 1971. predaje na katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Bavi se pitanjima objave, ekleziologije, podrijetla kršćanstva, teološke epistemologije, odnosa ateizma, religija i kršćanstva te novih religioznih pokreta, duhovne patologije i terapije te evangelizacije i etičko-moralne preobrazbe društva.[2] Predavao je i na Institutu za crkvenu glazbu, Institutu za teološku kulturu, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, te Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.[3] Kanonikom zagrebačkoga Kaptola postao je 1983., a čazmanskim arhiđakonom 1984. Pastoralno je djelovao u crkvi sv. Vinka i zagrebačkoj katedrali.[3] Obnašao je dužnost dekana KBF-a, a 2001. godine bio je izabran i za rektora Zagrebačkog sveučilišta, ali je zbog bolesti odustao od funkcije.[4][5][6] Bio je član Međunarodne teološke komisije 2004. godine po izboru pape Ivana Pavla II. Komisijom je tada predsjedao tadašnji papa Benedikt XVI..Ovo Ivanovo evanđelje, baš ovaj uskrsni odlomak, kazuje samo prve dojmove. Odabrano je baš za sam dan Uskrsa, za danju misu. Pokazuje prva iznenađenja i prve provjere pa i prve sumnje. Samo je ustanovljen prazan grob. I to od povlaštenih svjedoka. Nije bez važnosti što je zapisano ono o povojima i ručniku. Da je tijelo bilo ukradeno, da je grob bio oskvrnut, sve bi bilo u neredu. Zapisane su samo prve dvije reakcije, jedna izričito, druga usput. Čini se da ni Mariji ni Petru, a u prvi čas ni Ivanu nije ni palo na pamet Isusovo uskrsnuće. Ostali su samo pred iznenadnom činjenicom prazna groba. Susreti s Uskrslim će istom uslijediti. Ipak, Ivan je uvijek bio intuitivniji, školovan od Isusa da prodire u najdublje tajne Isusova bića i same vjere. U njemu, makar na tren, već se budi uskrsna vjera. Sam će Uskrsli Krist, i to polako, s nekima – kao s Tomom – i mučno uvoditi učenike u svoje novo, uskrsno iskustvo. Pa makar bilo i mučno, teško, nepodnošljivo, neka ovog Uskrsa uvede i nas u svoje uvijek iznova novo i radosno uskrsno iskustvo i uskrsnu vjeru.

Kategorija

Obrazovanje

“I to će proći.”I proći će.!!Srdacan Pozdrav SVIMA OD SRCA)))Napisao-Kolumnu-V&C..L/Z!!!....Canada!!Sherbrooke-Qouébec-Canada!!Čovjek koji sebe smatra gubitnikom pronaći će već neki način da ne uspije, uprkos svim svojim namjerama ili snazi volje, čak i ako mu mogućnosti bukvalno padnu u krilo. Osoba koja sebe smatra žrtvom nepravde, nekim ‘ko mora da pati’ nepogrešivo će pronaći okolnosti kojima će da potvrdi svoje mišljenje.

Onoga trena kada izmijenimo svoj um i prestanemo da prošlosti pridajemo moć, prošlost sa svojim greškama izgubiće moć nad nama.

Vaša raspoloženja mogu da budu veoma varljiva. Mogu vas zavesti u ubjeđenje da je vaš život gori nego što u stvari jeste. Kada ste dobro raspoloženi, život izgleda sjajno…imate perspektivu, zdrav razum, mudrost. Kada ste dobro raspoloženi, ništa nije tako teško, problemi izgledaju jednostavniji i lakše se rješavaju. Kada ste dobro raspoloženi, veza sa partnerom savršeno funkcioniše. Ako vas kritikuju, vi pomirljivo pirihvatate zajedljive komentare.

Ali kada ste loše raspoloženi, vaš život izgleda nevjerovatno težak i ozbiljan. Skoro da nemate nikakvu perspektivu. Sve shvatate isuviše lično i često pogrešno protumačite ono što vam ljudi govore.U ovome je zamka: ljudi ne shvataju da se njihovo raspoloženje stalno mijenja. Oni misle da je život iznenada u posljednje vrijeme postao grozan, ili se to čak desilo u posljednjih nekoliko sati. Dakle, neko može biti ujutru dobro raspoložen, voljeti svoju ženu, posao, automobil i vjerovatno biti optimista kada je u pitanju njegova budućnost i dobro se osjećati kada misli na prošlost. Ali ako se do popodneva njegovo raspoloženje pokvari – on će tvrditi da mrzi svoj posao, da ima nesnosnu ženu i krš od automobila i da ne napreduje u karijeri. Ako ga pitate o djetinjstvu dok je tako loše rapoložen, vjerovatno će vam reći da je bilo izuzetno teško. Naravno, kriviće svoje roditelje za loše stanje u kome se trenutno nalazi.Ovakvi brzi i drastični kontrasti mogu da izgledaju apsurdno, čak i smiješno – ali svi smo mi takvi. Kada smo loše rapoloženi, svijet oko nas se ruši. Potpuno zaboravljamo da, kada smo dobro rapoloženi, sve izgleda mnogo bolje. U zavisnosti od rapoloženja, doživljavamo identične životne situacije – za koga smo udati (oženjeni), gdje radimo, kakav automobil vozimo, kakve su nam mogućnosti – na potpuno drugačiji način! Kada smo loše volje, umjesto da krivimo naše raspoloženje (što bi trebalo), osjećamo da je čitav naš život promašaj. Kao da zaista povjerujemo da se svijet raspao prije sat-dva!Istina je da život nikada nije tako loš kao što nam se čini kada smo loše raspoloženi. Umjesto da ostanemo takvi – loše volje, ubijeđeni da život sagledavamo realno, treba da naučimo da preispitujemo sopstvene misli. Podsjetite se:”Naravno da sam frustriran, depresivan, ljut, ja sam loše raspoložen. Tada se uvijek loše osjećam.” Kada ste loše volje, naučite da to stanje jednostavno shvatite kao neizbježno stanje koje će vremenom proći ako se ne uzbuđujete mnogo oko toga. KADA STE LOŠE VOLJE NE TREBA DA ANALIZIRATE SOPSTVENI ŽIVOT. Takvo nešto je ravno emotivnom samoubistvu. Ako imate pravi problem, on će i dalje biti tu i kada se vaše raspoloženje popravi. Poenta je da budemo zahvalni za dobro raspoloženje i istrajni u tome, da kada smo loše volje, ne uzimamo sve previše ozbiljno.Sljedeći put kada budete loše volje iz bilo kog razloga, recite sebi: “I to će proći.”I proći će.!!Srdacan Pozdrav SVIMA OD SRCA)))Napisao-Kolumnu-V&C..L/Z!!!....Canada!!Sherbrooke-Qouébec-Canada!!!

vlč Siniša Paušić Kako Upoznati Boga i Njemu Služiti

vlč Siniša Paušić Kako Upoznati Boga i Njemu Služiti///vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike I Dio/SINIŠA PAUŠIĆ (2011- 2017)

Vlč. Siniša Paušić, rođen je 4. siječnja 1978. godine u Novoj Gradiški. Odrastao u Rešetarima, gdje je završio osnovnu školu, a zatim od 1992. do 1995. ugostiteljsku u Požegi. Nakon godinu dana rada u ugostiteljstvu odlazi u Samobor u Postulaturu Hrvatske franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem na Kaptolu u Zagrebu, nakon godine postulature, odlazi u novicijat na Trsat u svetište Gospe Trsatske u Rijeku, a godine 1998. započinje teološki studij na KBF-u u Zagrebu.Za svećenika je zaređen 2004. godine u katedrali u Zagrebu. Zaredio ga je kardinal Josip Bozanić. Kao franjevac svećenik djelovao je u različitim službama u više mjesta; na đakonskom praktikumu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, zatim je 2004. godine bio župni vikar u župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, od 2005. do 2008. godine bio je župni vikar u župi sv. Roka u Virovitici te je od 2008. do 2011. godine bio gvardijan franjevačkoga samostana u Bjelovaru. U tom periodu uz redoviti župni pastoral bavio se osobito radom s Framom – Franjevačkom mladeži i s Franjevačkim svjetovnim redom, te karitativnim djelovanjem. Godine 2011. nadbiskup Marin Srakić prima ga izravno u Đakovačko – osječku nadbiskupiju i povjerava mu upravljanje župama Rokovci i Andrijaševci gdje dolazi 19. kolovoza 2011. godine.U kolovozu 2017. nadbiskup mons.Đuro Hranić premješta ga za župnika župe sv. Martina u Podravske Podgajce.https://zupa-rokovci-andrijasevci.hr/...

vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike I Dio

vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike I Dio/SINIŠA PAUŠIĆ (2011- 2017)

Vlč. Siniša Paušić, rođen je 4. siječnja 1978. godine u Novoj Gradiški. Odrastao u Rešetarima, gdje je završio osnovnu školu, a zatim od 1992. do 1995. ugostiteljsku u Požegi. Nakon godinu dana rada u ugostiteljstvu odlazi u Samobor u Postulaturu Hrvatske franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem na Kaptolu u Zagrebu, nakon godine postulature, odlazi u novicijat na Trsat u svetište Gospe Trsatske u Rijeku, a godine 1998. započinje teološki studij na KBu u Zagrebu.Za svećenika je zaređen 2004. godine u katedrali u Zagrebu. Zaredio ga je kardinal Josip Bozanić. Kao franjevac svećenik djelovao je u različitim službama u više mjesta; na đakonskom praktikumu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, zatim je 2004. godine bio župni vikar u župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, od 2005. do 2008. godine bio je župni vikar u župi sv. Roka u Virovitici te je od 2008. do 2011. godine bio gvardijan franjevačkoga samostana u Bjelovaru. U tom periodu uz redoviti župni pastoral bavio se osobito radom s Framom – Franjevačkom mladeži i s Franjevačkim svjetovnim redom, te karitativnim djelovanjem. Godine 2011. nadbiskup Marin Srakić prima ga izravno u Đakovačko – osječku nadbiskupiju i povjerava mu upravljanje župama Rokovci i Andrijaševci gdje dolazi 19. kolovoza 2011. godine.

U kolovozu 2017. nadbiskup mons.Đuro Hranić premješta ga za župnika župe sv. Martina u Podravske Podgajce.https://zupa-rokovci-andrijasevci.hr/...

vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike I Dio

vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike I Dio/SINIŠA PAUŠIĆ (2011- 2017)

Vlč. Siniša Paušić, rođen je 4. siječnja 1978. godine u Novoj Gradiški. Odrastao u Rešetarima, gdje je završio osnovnu školu, a zatim od 1992. do 1995. ugostiteljsku u Požegi. Nakon godinu dana rada u ugostiteljstvu odlazi u Samobor u Postulaturu Hrvatske franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem na Kaptolu u Zagrebu, nakon godine postulature, odlazi u novicijat na Trsat u svetište Gospe Trsatske u Rijeku, a godine 1998. započinje teološki studij na KBu u Zagrebu.Za svećenika je zaređen 2004. godine u katedrali u Zagrebu. Zaredio ga je kardinal Josip Bozanić. Kao franjevac svećenik djelovao je u različitim službama u više mjesta; na đakonskom praktikumu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, zatim je 2004. godine bio župni vikar u župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, od 2005. do 2008. godine bio je župni vikar u župi sv. Roka u Virovitici te je od 2008. do 2011. godine bio gvardijan franjevačkoga samostana u Bjelovaru. U tom periodu uz redoviti župni pastoral bavio se osobito radom s Framom – Franjevačkom mladeži i s Franjevačkim svjetovnim redom, te karitativnim djelovanjem. Godine 2011. nadbiskup Marin Srakić prima ga izravno u Đakovačko – osječku nadbiskupiju i povjerava mu upravljanje župama Rokovci i Andrijaševci gdje dolazi 19. kolovoza 2011. godine.

U kolovozu 2017. nadbiskup mons.Đuro Hranić premješta ga za župnika župe sv. Martina u Podravske Podgajce.https://zupa-rokovci-andrijasevci.hr/...

vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike II Dio

vlč Siniša Paušić Propovjed Koja Je Uzdrmala Hrvatske Vjernike II Dio/SINIŠA PAUŠIĆ (2011- 2017)

Vlč. Siniša Paušić, rođen je 4. siječnja 1978. godine u Novoj Gradiški. Odrastao u Rešetarima, gdje je završio osnovnu školu, a zatim od 1992. do 1995. ugostiteljsku u Požegi. Nakon godinu dana rada u ugostiteljstvu odlazi u Samobor u Postulaturu Hrvatske franjevačke Provincije sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem na Kaptolu u Zagrebu, nakon godine postulature, odlazi u novicijat na Trsat u svetište Gospe Trsatske u Rijeku, a godine 1998. započinje teološki studij na KBF-u u Zagrebu.Za svećenika je zaređen 2004. godine u katedrali u Zagrebu. Zaredio ga je kardinal Josip Bozanić. Kao franjevac svećenik djelovao je u različitim službama u više mjesta; na đakonskom praktikumu u Hrvatskoj katoličkoj misiji Beč, zatim je 2004. godine bio župni vikar u u župi sv. Filipa i Jakova u Vukovaru, od 2005. do 2008. godine bio je župni vikar u župi sv. Roka u Virovitici te je od 2008. do 2011. godine bio gvardijan franjevačkoga samostana u Bjelovaru. U tom periodu uz redoviti župni pastoral bavio se osobito radom s Framom – Franjevačkom mladeži i s Franjevačkim svjetovnim redom, te karitativnim djelovanjem. Godine 2011. nadbiskup Marin Srakić prima ga izravno u Đakovačko – osječku nadbiskupiju i povjerava mu upravljanje župama Rokovci i Andrijaševci gdje dolazi 19. kolovoza 2011. godine.

U kolovozu 2017. nadbiskup mons.Đuro Hranić premješta ga za župnika župe sv. Martina u Podravske Podgajce.https://zupa-rokovci-andrijasevci.hr/...

Tomislav Ivančić Vjera Temelj i Uvjet Za Zdravlje i Normalan Život

https://rastimougospodinu.com/tijelov... Ivančić Vjera Temelj i Uvjet Za Zdravlje i Normalan Život/TOMISLAV IVANCIC-POSLjEDICE Ne PRASTANjA-/Tomislav Ivančić-Tomislav Ivančić (Davor, 30. studenog 1938. - Zagreb, 17. veljače 2017.), hrvatski katolički svećenik, teolog i filozof, kanonik, sveučilišni profesor, utemeljitelj hagioterapije. Malo je poznato da je i crkveni glazbenik.Životopis

Djetinjstvo i školovanje
Tomislav Ivančić rođen je 1938. godine u skromnoj obitelji Đure i Marije rođ. Gelemanović, u mjestu Davor u blizini Nove Gradiške.[1] U Zagrebu je završio nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je od 1960. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te od 1963. na papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu.Teološko-pastoralni rad
Godine 1964. postigao je magisterij iz filozofije s temom Teorija spoznaje u hrvatskih i sovjetskih marksista, a 1967. iz teologije s temom Misli Leona Velikog o primatu i episkopatu prema dokumentima koji se tiču pitanja Istoka.[1] Za svećenika je zaređen 1966. godine. Doktorirao je iz teologije 1971. godine u Rimu radnjom "Religionsloses Christentum" bei Dietrich Bonhoeffer ("Bezreligijsko kršćanstvo" u Dietricha Bonhoeffera). Od 1971. predaje na katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Bavi se pitanjima objave, ekleziologije, podrijetla kršćanstva, teološke epistemologije, odnosa ateizma, religija i kršćanstva te novih religioznih pokreta, duhovne patologije i terapije te evangelizacije i etičko-moralne preobrazbe društva.[2] Predavao je i na Institutu za crkvenu glazbu, Institutu za teološku kulturu, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, te Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.[3] Kanonikom zagrebačkoga Kaptola postao je 1983., a čazmanskim arhiđakonom 1984. Pastoralno je djelovao u crkvi sv. Vinka i zagrebačkoj katedrali.[3] Obnašao je dužnost dekana KBF-a, a 2001. godine bio je izabran i za rektora Zagrebačkog sveučilišta, ali je zbog bolesti odustao od funkcije.[4][5][6] Bio je član Međunarodne teološke komisije 2004. godine po izboru pape Ivana Pavla II. Komisijom je tada predsjedao tadašnji papa Benedikt XVI..Ovo Ivanovo evanđelje, baš ovaj uskrsni odlomak, kazuje samo prve dojmove. Odabrano je baš za sam dan Uskrsa, za danju misu. Pokazuje prva iznenađenja i prve provjere pa i prve sumnje. Samo je ustanovljen prazan grob. I to od povlaštenih svjedoka. Nije bez važnosti što je zapisano ono o povojima i ručniku. Da je tijelo bilo ukradeno, da je grob bio oskvrnut, sve bi bilo u neredu. Zapisane su samo prve dvije reakcije, jedna izričito, druga usput. Čini se da ni Mariji ni Petru, a u prvi čas ni Ivanu nije ni palo na pamet Isusovo uskrsnuće. Ostali su samo pred iznenadnom činjenicom prazna groba. Susreti s Uskrslim će istom uslijediti. Ipak, Ivan je uvijek bio intuitivniji, školovan od Isusa da prodire u najdublje tajne Isusova bića i same vjere. U njemu, makar na tren, već se budi uskrsna vjera. Sam će Uskrsli Krist, i to polako, s nekima – kao s Tomom – i mučno uvoditi učenike u svoje novo, uskrsno iskustvo. Pa makar bilo i mučno, teško, nepodnošljivo, neka ovog Uskrsa uvede i nas u svoje uvijek iznova novo i radosno uskrsno iskustvo i uskrsnu vjeru