Don...Josip&Radić Napasti, Borba Protiv Požude i Demona 1 DIO...

Don...Josip&Radić Napasti, Borba Protiv Požude i Demona 1 DIO...

Don..Josip&Radić..Napasti, Borba Protiv Požude i Demona 2 DIO...

Fra..Velimir&Bavrka...Kakvi Su Plodovi Vašeg Života........

Fr...Ivan&Marija Đuzel U Potrebi i Napasti Svakoj Idite.. K Svetom Jos...

Fr...Ivan&Marija Đuzel U Potrebi i Napasti Svakoj Idite.. K Svetom Josipu..Sveti Josip

Prijeđi na navigacijuPrijeđi na pretraživanje

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Sveti Josip. Za druga značenja pogledajte Sveti Josip (razdvojba).

Sveti Josip

Sveti Josip, naslikao Guido Reni

Sveti Josip, naslikao Guido Reni

Rođen oko 90. pr. Kr.

Betlehem, Izrael

Preminuo 20. srpnja 18.

Nazaret, Izrael

Kanoniziran prije kongregacije

Spomendan 19. ožujka i 1. svibnja

Simboli alat tesara, Dijete Isus, ljiljani, križ itd.

Zaštitnik Opće Crkve, nerođene djece, očeva, emigranata, umirućih, trudnica itd.

Zaštitnik gradova, krajeva i država Hrvatske, obje Amerike, Austrije, Filipina, Vijetnama, Belgije, Kine, Meksika, Perua, Južne Koreje, Kanade, gradova Kölna, Winnipega, Ottawe i brojnih drugih.[1]

Zaštitnik zanimanja radnika, tesara, blagajnika, inženjera, graditelja, slastičara itd.

Svetišta Oratorij sv. Josipa u Montrealu, Svetište sv. Josipa u Karlovcu

Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveti Josip, zaručnik je Marijin i Isusov hranitelj. Odlukom Hrvatskog sabora iz 1687. godine, proglašen je zaštitnikom hrvatskog naroda. Papinskom odlukom »Quemadmodum Deus« Pia IX. 8. prosinca 1870. proglašen je zaštitnikom sveopće Katoličke Crkve.[2] Sv. Josip je i zaštitnik Drugog vatikanskog sabora, a od 2013. i Vatikana.[3]

Josip je bio potomak iz Davidova kraljevskoga roda te je po njemu i Isus bio Davidov potomak. Radio je kao siromašni tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom. Kršćani slave Josipa, Marijinog zaručnika i Isusova poočima kao sveca i kao Božjeg odabranika, kome je Bog povjerio da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje.[4] Uz svoj tesarski rad, Josip je bio vjernik. Molio je i čitao Sveto pismo, pristao je vršiti Božju volju i da Bog po njegovu životu čini svoja djela. Josip je bio toliko spreman Bogu vjerovati, da nije sumnjao ni onda kada mu je Bog govorio u snovima. Bog mu je u snu rekao, da uzme Mariju za svoju ženu i da se ne boji onoga što je u njoj začeto. Kasnije mu je također poručio, da uzme Mariju i dijete i ode u Egipat, i da se također u određeno vrijeme vrati iz Egipta i nastani u Nazaretu. Drugim riječima, Josip je bio dobro upućen u Božje govore.[5] Bio je pobožan čovjek, znao je ići pravim putem. Imao je plemenitu dušu. Primio je Mariju i Isusa pod svoj krov, pratio ih kroz život i branio, prehranjivao ih je radom svojih ruku. Po duši je bio pravednik, tj. svetac, po dostojanstvu Marijin suprug, muž nebeske kraljice, a po zanimanju othranitelj Isusa, Sina Božjega. Bio je ponizan, skroman i šutljiv, nikada se nije uzdizao ili hvalisao pred ljudima. Josip je imao čast, da su mu kao glavi obitelji, bili poslušni i Isus, Sin Božji i Marija, Majka Božja. Josip zajedno s Marijom i Isusom čini Svetu obitelj. Svetkovina sv. Josipa slavi se 19. ožujka, a 1. svibnja je spomendan sv. Josipa radnika.ladislav&zivanovic…….

Tomislav Ivančić..Božić U Meni...

Tomislav Ivančić..Božić U Meni...Božić...Božić je kršćanski blagdan kojim se slavi rođenje Isusa Krista.Uglavnom se slavi 25. prosinca po gregorijanskom kalendaru, dok kod crkava koje se pridržavaju julijanskog kalendara, Božić se obilježava 7. siječnja (tj. 25. prosinac po starom kalendaru). Etimologija/+Većina kršćanskih crkvi slavi ga 25. prosinca. Međutim, neke istočne crkve slave ga 7. siječnja, jer po Julijanskom kalendaru 25. prosinca pada na taj dan. Božić je u mnogim državama svijeta tako i u Hrvatskoj, državni blagdan.Božić spada, zajedno s Uskrsom i Duhovima, među tri najveća kršćanska blagdana. Božićno vrijeme traje od Božića pa do blagdana Krštenja Gospodinova, a to je uvijek nedjelja iza Svetih triju kraljeva.Budući da u Novom zavjetu ne stoji kada se točno rodio Isus, prvi kršćani nisu slavili Božić, nego samo Uskrs. Božić se počeo slaviti u Rimu u 4. stoljeću (u izvorima dokazana godina 336.). Do danas nije jasno zašto se Božić slavi baš 25. prosinca. Prevladavajuće je mišljenje da se Božić počeo slaviti toga datuma zato što se toga datuma u tada još uvijek većinski poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca (Nativitas Solis Invicti - bile su rimske Saturnalije, Keltski blagdan Jul (Yule) i rimski blagdan Natalis Solis Invicti koji se održavao 25. prosinca.Srednji vijek UrediDon Lorenzo Monaco: Klanjanje mudraca, srednjovjekovna slika, 1420. - 1422.Don Lorenzo Monaco: Klanjanje mudraca, srednjovjekovna slika, 1420. - 1422.U ranom srednjem vijeku, Božić je bio zasjenjen blagdanom Sveta tri kralja, ali se poslije situacija promijenila. Četrdeset dana prije Božića nazivali su se "četrdeset dana svetog Martina", a počinjali su 11. studenog. Danas to razdoblje traje četiri tjedna i naziva se došašćem ili adventom (lat. adventus = dolazak). U Italiji su bivše saturnalijske svetkovine pretočene u adventske. Oko 12. stoljeća tradicije su se pomaknule na dvanaest božićnih dana (26. prosinca - 6. siječnja) o kojima i pjevaju brojne pjesme, česte u anglosaksonskom području. U Hrvatskoj se to razdoblje naziva dvanaestodnevnicom.Slavljenje Božića bivalo je sve raširenije, organizirale su se gozbe, a često se na božićni dan jeo vepar. Engleski kralj Richard II. bio je domaćin božićne gozbe 1377. godine na kojoj se pojelo 28 volova i 300 ovaca. Postojalo je i posebno božićno pivo.

Tomislav Ivančić..Egzistencijalna Bolest Iskustvo Besmisla i Straha...TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju. Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu. Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

Fra...Lazar..Perica.Sloboda......

Biskup..Petar&Palić..Božićna Propovjed...

......."Rođenje Isusa u Betlehemu, dar je i poziv svemu čovječanstvu. U Isusu, Sinu Božjemu i Sinu Marijinom, dogodio se susret Boga i čovjeka koji je otvorio mogućnost novoga susreta božanskoga i ljudskoga", rekao je i poručio da Bog i ovoga Božića dolazi svakome, kako vjerniku koji bez vjere ne može zamisliti svoj život, tako i onomu tko misli da ne vjeruje.

"Svima nam je potrebno ponirati u dubinu svoga bića, pronaći u duši izvor čežnje za ljubavlju i slijediti trag Božje prisutnosti u svome srcuBog nam daruje sve, a "Božje sve" je čovjek od začeća do naravne smrti, obitelj, zato se njima ne poigrava nego ih se čuva kao uporište budućnosti, istaknuo je. "Božje 'sve' su narodi, zato se njima ne poigrava nego im se omogućuje miran život; Božje 'sve' je zemlja, zato se njome ne trguje i ne poigrava nego je se čuva kao svetinju vlastitoga doma",Božje "sve" su i naši dobri međuljudski odnosi, na poseban način to su bolesni, siromašni, napušteni, prognanici, zato se njima ne poigrava, nego im se pomaže, ide im se ususret, poručio je. "Božje 'sve' je dostojanstvo: i života i rada i odgoja i školovanja, i svega onoga što je usmjereno prema čovjekovoj dobrobiti,","Danas na Božić moramo se pitati koliko smo, kao vjernici, spremni sve to štititi" i "kako to provoditi u djelo". Čovjek često igra na sve ili na ništa, ali Bog nikad ne stoji iza ništavila, iza onoga što u sebi nema života, a "grijeh je put u ništavilo, jer upropašćuje život, odvodi čovjeka u propast......."Korupcija vodi u propast, laž vodi u propast, nepravda vodi u propast, svako nastojanje da se drugoga ponizi, da se čovjeka ili čitav narod istrijebi jest zlo. Koliki su bili, i danas su diljem svijeta žrtve raznih ideologija koje su vodile i vode čovjeka u propast, jer su promičući i braneći svoje principe spremne žrtvovati čovjeka i čitave narode oduzimajući im ljudsko dostojanstvo i slobodu. Svako nastojanje da se osiromaši čovjeka u duhovnom i materijalnom smislu zlo je"Utjelovljenjem svojega Sina, rođena od žene, Bog je sklopio savez s ljudima i poručio nam da, kao kršćani i zajednica, ne možemo vjernički živjeti ako ne računamo na druge. Zato je važno i graditi i živjeti savezništvo u dobru: "Poziv Božića jest da Božju ljubav koja je 'razlivena u našim srcima' pretočimo u otajstvo 'Saveza u dobru'. U njemu se dublje ponire u smisao i razloge naše stvorenosti i postojanja, vidi se šire potreba zajedništva i suradnje među ljudima, nadahnućem postaju ostvarenja i svjedočanstva koja uspostavljaju plodonosnu ljestvicu vrjednota".......ladislav&zivanovoc...,,,,