.
///Tomislav Ivančić Duh Sveti///Djetinjstvo i školovanje
Tomislav Ivančić rođen je 1938. godine u skromnoj obitelji Đure i Marije rođ. Gelemanović, u mjestu Davor u blizini Nove Gradiške.[1] U Zagrebu je završio nadbiskupsku klasičnu gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je od 1960. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te od 1963. na papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu.
Teološko-pastoralni rad
Godine 1964. postigao je magisterij iz filozofije s temom Teorija spoznaje u hrvatskih i sovjetskih marksista, a 1967. iz teologije s temom Misli Leona Velikog o primatu i episkopatu prema dokumentima koji se tiču pitanja Istoka.[1] Za svećenika je zaređen 1966. godine. Doktorirao je iz teologije 1971. godine u Rimu radnjom "Religionsloses Christentum" bei Dietrich Bonhoeffer ("Bezreligijsko kršćanstvo" u Dietricha Bonhoeffera). Od 1971. predaje na katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Bavi se pitanjima objave, ekleziologije, podrijetla kršćanstva, teološke epistemologije, odnosa ateizma, religija i kršćanstva te novih religioznih pokreta, duhovne patologije i terapije te evangelizacije i etičko-moralne preobrazbe društva.[2] Predavao je i na Institutu za crkvenu glazbu, Institutu za teološku kulturu, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, te Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.[3] Kanonikom zagrebačkoga Kaptola postao je 1983., a čazmanskim arhiđakonom 1984. Pastoralno je djelovao u crkvi sv. Vinka i zagrebačkoj katedrali.[3] Obnašao je dužnost dekana KBF-a, a 2001. godine bio je izabran i za rektora Zagrebačkog sveučilišta, ali je zbog bolesti odustao od funkcije.[4][5][6] Bio je član Međunarodne teološke komisije 2004. godine po izboru pape Ivana Pavla II. Komisijom je tada predsjedao tadašnji papa Benedikt XVI.
Nema komentara:
Objavi komentar