Tomislav Ivančić Čistilište Mjesto Rada, Pomirenja, Opravdanja//

https://hr.wikipedia.org/wiki/Tomisla... /PREDRAGI LjUDI,OVO JE DUHOVNI PROFIL U IME BOZIJE OSTAVIMO LAYK-I PRETPLATITE SE NA OVAJ KANA-BOGU HVALA I VAMA,KOJI POSJECUJETE KANAL+DUHOVNI BOZIJI+KANAL+ UZ BOZIJI BLAGOSLOV NA NAS+//Tomislav Ivančić Čistilište Mjesto Rada, Pomirenja, Opravdanja///Životopis

Djetinjstvo i školovanje
Tomislav Ivančić rođen je 1938. godine u skromnoj obitelji Đure i Marije rođ. Gelemanović, u mjestu Davor u blizini Nove Gradiške.[1] U Zagrebu je završio nadbiskupskuklasičnu gimnaziju. Teologiju i filozofiju studirao je od 1960. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, te od 1963. na papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu.

Teološko-pastoralni rad
Godine 1964. postigao je magisterij iz filozofije s temom Teorija spoznaje u hrvatskih i sovjetskih marksista, a 1967. iz teologije s temom Misli Leona Velikog o primatu i episkopatu prema dokumentima koji se tiču pitanja Istoka.[1] Za svećenika je zaređen 1966. godine. Doktorirao je iz teologije 1971. godine u Rimu radnjom "Religionsloses Christentum" bei Dietrich Bonhoeffer ("Bezreligijsko kršćanstvo" u Dietricha Bonhoeffera). Od 1971. predaje na katedri fundamentalne teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Bavi se pitanjima objave, ekleziologije, podrijetla kršćanstva, teološke epistemologije, odnosa ateizma, religija i kršćanstva te novih religioznih pokreta, duhovne patologije i terapije te evangelizacije i etičko-moralne preobrazbe društva.[2] Predavao je i na Institutu za crkvenu glazbu, Institutu za teološku kulturu, Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, te Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.[3] Kanonikom zagrebačkoga Kaptola postao je 1983., a čazmanskim arhiđakonom 1984. Pastoralno je djelovao u crkvi sv. Vinka i zagrebačkoj katedrali.[3] Obnašao je dužnost dekana KBF-a, a 2001. godine bio je izabran i za rektora Zagrebačkog sveučilišta, ali je zbog bolesti odustao od funkcije.[4][5][6] Bio je član Međunarodne teološke komisije 2004. godine po izboru pape Ivana Pavla II. Komisijom je tada predsjedao tadašnji papa Benedikt XVI..[7][8]

Hagioterapija (antropološka medicina)
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Hagioterapija
Naglašavao je koliko je bitno da Duh Sveti govori iz čovjeka. Ni najbolja bogoslovska objašnjenja nisu skretala pozornost studenata, ni najbolji elaborati, pa se odlučio čvrsto moliti i onda mu se TO dogodilo, da je svaka riječ koju je izgovorio nalazila na pomno slušanje i čvrsti prijam.[9]

Na temelju vlastitih iskustava stečenih u organiziranju pedagoških, teoloških i evangelizacijskih tečajeva i skupova u zemlji i inozemstvu još od ranih sedamdesetih godina, te potaknut radovima teologa Eugena Bisera, Karla Rahnera, Hansa Ursa von Balthasara i Bernharda Häringa na području terapijske teologije, 1991. godine osniva Centar za duhovnu pomoć, u radu kojega primjenjuje metodu hagioterapije, terapijske metode duhovne medicine.[10] Godine 1993. osniva Zajednicu "Molitva i Riječ" (MIR).[11] Sudjelovao je u brojnim radijskim emisijama pod nazivom "Pet minuta za tebe". Održao je velik broj seminara duhovne obnove u Hrvatskoj i inozemstvu.

Glazba
Tomislav Ivančić je 1960-ih u Italiji snimio tri nosača zvuka s pjesmama na hrvatskom jeziku. Zbog rijetkosti izdanja i ondašnje prakse mnogih izdavača da nisu navodili godinu, točna godina objave tih gramofonskih ploča još nije datirana.

Pisana djela
Ivančić je napisao više desetaka knjiga, od kojih je gotovo pola prevedeno na strane jezike, a nekoliko ih je izdano samo na stranim jezicima. Član je Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Urednik je i suradnik u većem broju domaćih i stranih katoličkih časopisa. Utemeljitelj je nakladničke kuće Teovizija.!!!