Fra...Mario&Knezović....Ništa Ne Boli Kao Nepravda...

Fra...Mario&Knezović....Ništa Ne Boli Kao Nepravda...1. Čuli smo Isusove riječi o progonu učenika: »Ako su mene progonili, i vas će progoniti«. Blaženi Alojzije utkao ih je u svoj životni križ koji je hrabro nosio sve dok riječima »Oče, budi volja tvoja!« nije Bogu predao dušu na današnji dan 1960. godine. Krašićki župljani su plakali, hrvatski je narod tugovao, cijeli se svijet divio Alojzijevoj žrtvi koja je bila nagovještaj procvata vjere i sloma komunističke strahovlade. Zato je on drag, svet, ne samo nama, nego katolicima i ljudima dobre volje diljem svijeta. 2. Braćo i sestre! Isus, govoreći o progonstvu svojih učenika, nije imao nakanu zaplašiti ih nego ih prosvijetliti da progonjeni zbog njegova imena ne pripadaju više »ovome« svijetu nego ih on, Uskrsli, iz smrti uvodi u život ‒ iz poniženja u slavu. Ne shvaćajući to toliki su diktatori mrzitelji Isusa pokušali iskorijeniti njegov spomen iz svijesti onih kojima su izvanjski vladali. Čak su sebi prisvajali božanske časti u osvajanju i održanju na vlasti puneći pritom masovne grobnice nevinim žrtvama. Pokazalo se da je čovjek otuđen od Boga igračka kojom se zabavljaju politički moćnici i ubojice. Zato je bl. Alojzije pred svoje sugovornike i slušatelje stavljao pitanje: Što je čovjek bez Boga? »Može postati bespomoćna igračka tamnih sila u sebi, moćnih sila oko sebe. Bog oslobađa čovjeka da ne bude igračka nego slobodno biće.« Svako društvo koje se gradi bez Boga, gradi zgradu bez temelja. Bezbožna škola također može voditi djecu u slijepe smjerove ako ne poštuje istine njihova vjerovanja i njihove vjerske osjećaje. Sjećamo se da je bl. Alojzije nakon prvog uhićenja u svibnju 1945. rekao bogoslovima: »Bit će borbe, osobito za odgoj mladih!« Puče hrvatski, zar ne osjećaš, da se osobito u prosvjeti ta bitka nameće i danas?! Svjedočimo mnogim teškoćama u odgoju u vjeri. Čuju se povici da se »vjeronauk izbaci iz škole!«, da je »odgoj za obiteljske vrijednosti u obitelji zabluda!«, da su vjerska načela »plodno tlo za nastanak predrasuda« i slično. Osim toga, mnogi krštenici odrastaju u obitelji rastavljenih roditelja; bole nas brojne duhovne rane koje proizlaze iz nedovoljne vjerske pouke i koketiranja s okultnim; pritišću nas lažni medijski sadržaji. Sve to uzrokuje rijetko ispravno formiran um i savjest odraslih vjernika, osobito mladih. 3. Predragi u Kristu! Kad je komunistička vlast izbacila vjeronauk iz škole, vjernici se nisu dali prestrašiti. Pojačali su obiteljsku molitvu i kućni vjeronauk! U kršćanskoj svijesti i roditeljskoj odgovornosti snažno su im odjekivale riječi nadbiskupa Stepinca: »Paidagogos eis Hriston – Odgojitelj za Krista. Te bih riječi upisao zlatnim slovima na vrata svih škola diljem lijepe naše domovine, gdje god ima katolika i Hrvata.« Bio je uvjeren da su djeca odgojena u Kristovoj školi ljubavi osposobljena razabrati dobro i zlo, grijeh i milost, život i smrt. Zato se hrvatski narod nije dao prevariti kad je 1945. godine bezboštvo preuzelo vlast i odlučilo obračunati s religijom.......... Iz te spoznaje kao građani i kao vjernici imamo pravo tražiti da se ispravi izvršeno nasilje i u našem društvu poštuju kršćanska načela. Škola kojoj su kršćanski roditelji povjerili svoju djecu na životni nauk dužna je njihovoj djeci osigurati životni prostor u kojem će cjelovito dozrijevati tjelesno, intelektualno i duhovno. U stvarnom, a ne u virtualnom svijetu. Naime, Bog postoji i grijehom ranjeni čovjek u njemu nalazi svoje spasenje. Ako se ta stvarnost nasilno isključuje, a u školu se unosi bezbožni duh, živimo u progonu! Otvoreno ili prikriveno guši se potreba za sakramentima, za molitvom, za svetošću dana Gospodnjega, za nauk o čovjeku stvorenom na sliku i priliku Božju, a promiče se izgradnja svijeta bez Boga...........