Fra...Mario&Knezović....Cvjetnica...

Fra...Mario&Knezović....Cvjetnica...CVJETNICA: NEDJELJA MUKE GOSPODNJE..........Jedinom Bogu pripada slava, čast i hvala...Kada se u starom Rimu neki vojskovođa pobjedonosno s vojnog pohoda vraćao kući, njemu je u čast priređivan trijumfalan prohod gradom. On bi u svečanom mimohodu s vojskom i robljem prolazio, a građani Rima klicali bi mu i slavili ponovno uspostavljeni mir.S Nedjeljom muke Gospodnje ulazimo u Veliki tjedan, dane proslave pashalnog misterija. Božji je Sin uzeo ljudsko tijelo i došao na svijet da se Bog proslavi u njemu i da po njemu donese spasenje ljudima. Isus je došao na svijet da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.Jedinom Bogu pripada slava, čast i hvala. To je smisao Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem. To je i smisao i ovoga našega bogoslužja na Cvjetnicu, to je smisao blagoslova grančica (palminih, maslinovih ili zimzelenih, kako je već u kojem kraju običaj) koje simbolično nosimo u procesiji.Gospodin Isus ulazi u Jeruzalem jašući na magarcu. To je njegov izraz poniznosti i krotkosti jer s posebnim naglaskom kaže da su siromašni, krotki i ponizni njegova radost. Isus je sam bio siromašan: „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio“ (Lk 9,58). Isto tako i učenik Isusov treba biti zadovoljan ako mu bude isto kao i Učitelju.Put pobjednika prolazio je pored sjajne građevine Forum Romanum i kroz trijumfalne lukove te bi svetom ulicom vodio prema hramu na Kapitolu.Na prvi nam se pogled može činiti kao da Isusov ulazak u Jeruzalem ima sličnosti s ovakvim ulascima proslavljenih vojskovođa ili careva u starom Rimu. Isus, sasvim suprotno od svoga dosadašnjeg načina života, vladanja i postupaka, prilikom ulaska u grad jaše na magarcu, te dopušta da ga narod pozdravlja s prastarom kraljevskom titulom „Davidov sine!“, te mu molitvom za spasenje i izbavljenje uzvikuje: „Hosana!“ Takvo je klicanje bilo izraz velike radosti. Ljudi su sterali haljine i stavljali zelene grane pred njim u znak proslave. Nadali su se da će doći do promjene, da je poniženi narod našao svoga izbavitelja i da će uskoro biti oslobođen od svakoga ropstva, posebno od okupatorske rimske vlasti.Kolebljiva ćud naroda Isus prihvaća da ga ljudi slave, prihvaća klicanje puka i nade naroda, ali se ovaj njegov nastup ipak odvija u svoj jednostavnosti. On za ulazak u Jeruzalem traži magarca na kojemu će jahati prilikom ulaska u grad, a ne kraljevskoga konja. Što li je Isus osjećao u tom trenutku kada mu je ovo mnoštvo klicalo i oduševljeno ga pozdravljalo? On je znao da je ovo narodno oduševljenje površno, i da kod ljudi iz mnoštva koje mu je klicalo nema toliko vjere koja će im pomoći da izdrže do kraja, a kamo li da shvate patnju i smrt koja se nalazila pred njim. Koliko ga je god moglo radovati to što ga ljudi prepoznaju kao Mesiju, toliko je duboka morala biti bol koju je osjećao zbog nestalnosti i kolebljivosti onih koji su mu klicali „hosana“, a koji će za koji dan tražiti od Pilata da ga razapne. Nismo li i sami koji put to iskusili u životu? Dok nam dobro ide, imamo mnoge „prijatelje“ koji s nama dijele sreću. Ali kad nam je teško, okreće se list, pa mnogi „prijatelji“ brzo promijene stranu. Tek se u nevolji poznaju pravi prijatelji koji stoje uza te. Isus se nije dao smesti ovim iskustvom susreta s ljudima promjenjive i kolebljive ćudi. Njegova je misija jasna, da u potpunosti izvrši volju Očevu. On je ljubio ljude, sve mu je bilo poznato i jasno, pa zato je i došao da za sve nas preuzme na sebe toliku bol, patnju i smrt, unatoč iskustvu nevjernosti i nezahvalnosti koje je doživio s nama. Ljubav je jača od smrti, jača od svake ljudske nevjere i nestalnosti. Kralj mira Isus svečanim ulaskom u Jeruzalem želi svima dati do znanja da se on ne prilagođava pravilima igre koju su moćnici izmislili za sebe. Kada je na magarcu ujahao u grad Jeruzalem, svaki se pobožni Židov mogao sjetiti riječi proroka Zaharije: „Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu. On će istrijebit' kola iz Efrajima i konje iz Jeruzalema; on će istrijebit' luk ubojni. On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje“ (Zah 9,9-10). Isus želi biti kralj mira. On ostaje povezan s narodom i ne uzvisuje, a njegova vlast ne počiva na moći i oružju, nego na unutarnjoj punomoći i ovlasti koje mu je dao Otac nebeski.Ladislav&Z……….