Snažna poruka: Kako nam naši najbliži mogu donijeti bolest i prokletstvo?„U svojoj sam praksi vidio da su najteže posljedice bile kada su roditelji proklinjali vlastitu djecu ili, pak, djedovi i bake unučad.
Prokletstva su imala vrlo teške posljedice kad su se odnosila na životnu sreću ili uspjeh u životu. Osobito veliku težinu imaju proklinjanja koja se izriču u posebnim prilikama; primjerice, na dan vjenčanja. Posljedice takvih proklinjanja mogu biti najrazličitije: stalne bolesti čije čovjeka prate u životu, čovjek može cijeli život doživljavati nevjerojatne teškoće na poslu, nesreću u ženidbi, bolesti na djeci.“ – mons.
Milivoj Bolobanić Stoji u knjizi Sirahovoj: „Blagoslov oca gradi kuću djeci, majčina kletva temelje ruši.“ Vlč. Zlatko Sudac objašnjava koliko opasno može biti kad majka proklinje svoje dijete: „Majčina kletva temelje ruši, a majčin blagoslov je itekako diže. Majčina kletva. Ja sam se naslušao kad mati svoje dite pošalje „k vragu“. I to onako pod normalno. Svako malo: „K vragu, vrag te zel, proklet …“ POD NORMALNO.“ Vlč. Zlatko se hvata za glavu te tužnim glasom opominje: „Pa što to radite ljudi…pa što to delamo…pa evo, tako nam je kako je…tako je kako je!!!
Ako jedna majka može reći: „Vrag te žele, proklet bio“…pa što je tek u srcu te matere?! Zamislite se nad tim. Zamislite se ljudi. I odmah bez oklijevanja promijenite tu naviku. ODMAH. Ako Boga znate.“ „Bio je to pravi dečko, sposoban, sportaš… Međutim, njegovi su roditelji znali često reći „hajde k vragu“, ne znajući da su svog sina tom kletvom poslali u ralje đavla“, često prepričava stravičnu priču fra Ivo Pavić na svojim seminarima. „Vrag čeka, te ga je jednog dana i „zaskočio“, roditelji su našli svog sina obješenog u sobi!“, priča fra Ivo. „Došli su na duhovnu obnovu i tek su im se tad otvorile oči i tek tada, nakon što su zakopali sina, shvatili su što su mu uradili“. Doslovno su svog sina poslali vragu. Iako to nisu htjeli, njihove riječi su se obistinile.Međutim, nisu samo svećenici koji upozoravaju na snažan utjecaj na čovjekovo zdravlje i sreću od strane naših najbližih. Donosimo svjedočanstvo poznatog kardiologa i nobelovca Bernarda Lowna sa portala bebamur.com.
Dr. Bernard Lown, pregledao je jednog svoga pacijenta. Postavljao je pitanja na koja pacijent je nerado odgovarao.
A pacijentova supruga stalno je išla pušiti – tada su mnogi pušili. Doktor je prigovorio supruzi; kako možete toliko pušiti, a još imate muža sa bolesnim srcem? Kakva loša navika! Žena se rasplakala i povikala: „Kakve veze ima moje pušenje! Nije stvar u tome! John vam sve laže i ne govori glavno – razbolio se jer ga majka stalno proklinje, uznemirava, prekorijeva … Poziva ga i vrijeđa ga. “A John ne može ništa, jer je to njegova majka!“ Dr. Bernard Lown postavlja glavno pitanje, koje utječe na zdravlje i oporavak njegovih pacijenata: „Zašto ljudi s teškim „unutarnjim borbama“ boluju i umiru?!“ Ovaj razgovor je ostavio veliki utisak na doktora.
I počeo je da promatra pacijente. I bio je šokiran: jednom starcu je njegov zet izmamio imovinu, biznis je prepisao na sebe, i starac se bojao šetati po sobi – zet je vikao na njega, i udarao ga nogama … I ovaj siroti starac pretvorio se u invalida. Drugi pacijent se oporavljao nakon velike operacije – a majka ga je zvala i proklinjala zbog novca. Pacijent je umro. Bilo je mnogo takvih slučajeva. Lown je rekao: „Svi moji pacijenti su žrtve emocionalnih sukoba sa bliskim ljudima.“ Sukobi iz kojih je nemoguće naći izlaz: morate komunicirati. Morate podići telefon, razgovarati, živjeti zajedno, posjećivati, suzbijati svoje prirodne emocije; jer treba biti dobar.
Dobar svekar, dobar sin, dobra žena … Tako treba!“ Poznati kardiokirurg napisao je da su operacija i liječenje ispravni. Daju rezultat. Ali uzrok bolesti ili traume je upravo u sukobu, u stalnom neprijateljskom stavu prema čovjeku. I što je blagorodniji i smireniji čovjek, to su posljedice takvog sukoba teže. Jer od „vanjskog“, on postaje „unutrašnji“. I negativni čovjek se naseljava u podsvijest; veoma je teško “protjerati” ga odatle; sve sile organizma idu na ovu unutrašnju borbu u kojoj nema pobjednika – jer se bore dijelovi jedne osobnosti! Nažalost, to je onaj „sukob“ koji je najteži, „sukob sa samim sobom“.
Jako je teško, osobito teško, kad naši najbliži bivaju uzrokom naših „unutarnjih borbi“. Tada ljudi, nerijetko, potiskuju srdžbu, bijes, nažalost, čak i mržnju, prema svojim najbližima. Od dugogodišnjih potisnutih emocija, koje se uzburkavaju u nama, rađaju se nesređeni odnosi unutar obitelji i braka. Nažalost, rane se produbljuju, dok tablete ne rješavaju probleme. Nerijetko, dugogodišnje potisnute emocije rađaju i nasiljem unutar obitelji. Gdje je putokaz i izlaz iz ovakvih mučnih i teških situacija?! Bez molitve, svetih sakramenata i opraštanja NEĆETE MOĆI! Ego je, nažalost, mnogo puta, glavna barijera u nesređenim odnosima. Koliko puta čujemo: „Rekao mi je, ili rekla mi je….
Neće on meni, ili neće ona meni….što će meni on ili ona, a priča o bratu ili sestri… kad mi je uzela ili uzeo terene, kuće, stanove….Nažalost, bezbroj je situacija u koje smo zapleteni i zavedeni, od strane đavla i njegovih demona!“ Dr. Bernard Lown sa stručnog i medicinskog stajališta ovako objašnjava: „Stoga ljudi s teškim unutrašnjim sukobom boluju i umiru. I umjesto da priznaju sukob, prisiljavaju sebe da “oproste”, “razumiju”, “ne obraćaju pažnju”, tako savjetuje okruženje. Dok sukob ne bude priznat, sve dok se neprijateljstvo i zloba drugog čovjeka ne osvijesti, bolest će se pogoršavati.Lown je jednostavno zabranio pacijentima da razgovaraju telefonom – tada nije bilo mobitela. I dozvolio je da posjećuju pacijente samo oni rođaci sa kojima je pacijent imao dobre odnose. I ljudi su se oporavljali, zahvalili doktoru, a onda su Lown-u dali Nobelovu nagradu – za razrađenu operaciju srca.
A trebalo mu je dati još jednu – za ovo otkriće, koje potvrđuje sam život. Milosrdni Isuse, od srca Ti zahvaljujem što nam šalješ svećenike i časne sestre. Hvala Ti što si nam poslao svetog Luku, svetog Ivana Pavla II., svetog Padre Pija, svetog Ivana XXIII., svetu Bernardicu, svetu Ritu, Gabriela Amortha, papu emeritusa Benedikta XVI. Draga braćo i sestre u Kristu, potičem vas na molitvu za svećenike, časne sestre, biskupe, kardinale i papu Franju! Dragi naši svećenici i časne sestre, hvala vam što ste se odazvali pozivu Isusa Krista, Sina Boga živoga!Valsidal Civonaviz
Nema komentara:
Objavi komentar