O blagosti prema bližnjemu i lijeku protiv srditosti

„Sveta krizma, koju po apostolskoj predaji Crkva Božja upotrebljava kod svete potvrde i blagoslova, spravljena je od maslinova ulja i pomasti; a to, među ostalim, znači i dvije drage i veoma omiljele kreposti koje su sjale u svetoj osobi Gospodina našega i koje nam je on na poseban način preporučio da se po njima naše srce prikazuje njemu na službu i njemu ga nasljeduje: Učite se od mene, veli, jer sam blaga i ponizna srca. Poniznost nas usavršuje prema Bogu, a blagost prema bližnjemu. Pomast koja, kao što sam već spomenuo, u svakoj tekućini pada na dno, pa tako označuje poniznost, a ulje uvijek pliva na površini, i predočuje blagost i dobrohotnost koja sve stvari nadmašuje i iznad svih je kreposti; jer ona je cvijet ljubavi, a ljubav je savršena, kaže sveti Bernard, kad je ne samo strpljiva nego blaga i dobrohotna. No, pazi, Filotea, da ti tajanstvena krizma sastavljena od blagosti i poniznosti bude u srcu; nečastivi mnoge zavede pa se više riječima i vanjštinom bave ovim krepostima; svoje unutarnje osjećaje ne promatraju, pa misle da su blagi i ponizni, a uopće to nisu; takve lako možemo prepoznati; unatoč svoj izvanjskoj blagosti i poniznosti, čim im netko kaže krivu riječ ili ih i najmanje uvrijedi, planu i silno se ražeste. Kaže se da, ako tko primi lijek prozvan milošću svetoga Pavla, neće nimalo oteći i ugrize li ga zmija ljutica, ako je milost prava; isto tako, ako su poniznost i blagost prave, bit ćemo zaštićeni od nadutosti i žestine što ih u našemu srcu obično izazivaju nepravde. Ako nas ugrize i ubode klevetnik i neprijatelj te postanemo ponositi, naduti i srditi, tada nam poniznost i blagost nije prava i iskrena, nego izvještačena i prividna. Sveti i slavni patrijarh Josip, šaljući svoju braću iz Egipta kući svoga oca, rekao im je samo ovo: „Ne prepirite se putem“ (Post. 45,24).To i ja tebi kažem, Filotea: ovaj jadni život samo je put u onaj blaženi; nemojmo se, dakle, putem prepirati, hodajmo zajedno s braćom i drugovima, blago, mirno i prijazno. No, ovo što ću ti sada reći čini bez izuzetka: Ako možeš, uopće se ne prepiri i ne prihvaćaj nikakvu izliku da bi vrata svojega srca otvorila za prepirku; sveti Jakov sasvim jasno kaže kako ljudska srditost ne čini što je pravedno pred Bogom (Jak 1,20).Dakako, zlu se treba opirati, a mane onih za koje odgovaramo ispravljati postojano i valjano, ali blago i mirno. Ništa neće razjarenog slona tako umiriti kao kad ugleda janješce, a isto tako ništa neće toliko učinkovito zaustaviti topovsko zrno kao vuna. Ukor izrečen u strasti, premda opravdan, teže se prima od onog koji dolazi od samog razum; razumna je duša prirodno podložna razumu, a u vlast strasti može pasti samo silom. Zato razum i omrzne kad ga prati strast pa mu je vladavina povezana sa silom. Vladari silno časte i tješe narod kad ga pohode u miru, no, kad povedu vojsku, pa makar to bilo i za opće dobro, uvijek dolaze u krivo vrijeme i na štetu…“ „Bolje je“, kaže sveti Augustin u svom pismu Profaturu, „da ne damo srdžbi da uđe u srce, pa makar ona bila pravedna i ispravna, nego da je primimo, ma kako god ona malena bila, jer, kad je jednom primimo, teško ćemo je istjerati, kad uđe, malena je poput grančice, ali začas naraste i pretvori se u balvan.“ Ako samo jednom prenoći i Sunce zađe nad našom ljutnjom (što Apostol zabranjuje – Ef 4,26 ), pretvorit će se u mržnju koje se gotovo više nećemo moći riješiti; ona se hrani s tisuću krivih uvjerenja, jer nijedan srdit čovjek ne misli da mu je srdžba nepravedna.“

Sveti Franjo Saleški, crkveni naučitelj, „Filotea – uvod u pobožni život“, Verbum, Split, 2009., str. 157 – 160.

Umjesto zaključka

U naše vrijeme teško je izgraditi osobnu duhovnost, istrgnuti se iz već uobičajenih nametnutih klišea kojima suvremeni čovjek izlazi na kraj sa srdžbom i mržnjom. Područje katoličke duhovnosti premalo je poznato vjernicima i onima koji to nisu. Razlog tome svakako je činjenica da premalo čitamo, da se premalo oslanjamo na iskustva duhovnih velikana iz života Crkve. „Filotea – uvod u pobožni život“ svetog Franje Saleškog premalo je poznata katolicima 21. stoljeća. A ta je knjižica pravi biser, pravo bogatstvo duhovnosti staro više od tristo godina, a još uvijek aktualno. Dakako da je aktualno duhovno stajalište svetog Augustina u odnosu na srdžbu: „Bolje je da ne damo srdžbi da uđe u srce, pa makar ona bila pravedna i ispravna, nego da je primimo, kako god ona malena bila, jer, kad je jednom primimo, teško ćemo je istjerati, kad uđe, malena je poput grančice, ali začas naraste i pretvori se u balvan.“ Srdžba je zapravo veliki psihološki teret koji se zna pretvoriti u opterećujuću i nesnosnu mržnju, teret kojega se teško osloboditi i riješiti. Evanđelje, poruke svetog Pavla u poslanicama i riječi velikih i poznatih teologa i duhovnika poput svetog Franje Saleškog i svetog Augustina pružaju nam putokaz za trenutke rađanja i rasta naše osobne srdžbe prema nekome. Zato je važno uvijek promisliti osvijetljen Duhom Svetim o tome kamo nas može odvesti srdžba, a pogotovo mržnja.Valsidal CivonavizLadislav Zivanovic