ISTINITA KOLUMNA'..,KRATKA-ZIVOTNA ISTINA/*/*/*/ POD 2-SVE U TONU'..,

ŽIVOT DOBITI A NE IZGUBITI---Mi smo ljudi pomalo čudne specije. Želimo živjeti a činimo sve da ga skratimo. Želimo sve i pri tom izgubimo ono najvažnije. Držimo se stvari koje će mo ionako morati pustiti, a iz ruke puštamo vrijednosti koje bi mogli sačuvati vječno.

„Moj nektar pripada meni“, reče suncokret, „ne dopuštam nijednoj pčeli da ga kupi!“ Suncokret je još kratko vrijeme cvao, usahnuo i nije imao ploda.

„Ja sam ja!“ reče pšenično zrno. Bilo je krupno i žutozlatno, zrelo i puno životne snage. “Ne dopuštam da me se baci u zemlju i posije!” I osta zdravo al sasvim samo. I tako je dočekalo smrt a da nije donijelo roda.

„Neću dopustiti da me izrežu i iscjede", reče limun. Bio je zreo, pun soka. „Želim se samoobistiniti i razviti!“ Još je neko vrijeme ležao u staklenoj zdjeli s drugim voćem, počne trunuti i smrditi, pa ga bace u kantu za smeće.

Isus kaže:Tko svoj život hoće zadržati izgubiti će ga. Tko ga izgubi dobiti će ga! Naš život dobiva smisao samo u odnosu s Bogom i bratom čovjekom. Tko svoj život brani od Božjega zahtjeva, tko ga želi sačuvati od dijeljenja s drugim, izgubiti će ga. Ali tko ga daruje u ljubavi naći će sebe i izvan sebe svu puninu života.L&Z-KANADA-SVE U TONU---

SVE U TONU Naše kuće i stanove namještamo s puno ljubavi. Brižno vodimo računa o izgledu prostorija u kojima živimo. S puno fantazije i ukusa biramo predmete koji će naš dom učiniti lijepim i udobnim. Zavjese i tepisi harmoniraju, namještaj i tapete pašu jedno uz drugo, lampe i slike su fino raspoređene i odgovara jedna drugoj. Lijepe boje, krasni oblici, sve u tonu, u stilu, skupocijeno, lijepo i udobno. Dosta je onih kojima ovakovo uređenje doma nije skupo, daju dosta novaca kako bi živjeli u harmoničnom prostoru. Žive li muž i žena, roditelji i djeca, brat i sestra isto tako u tonu? Koliko je važniji sklad srdaca i duša! Tek ljubav i međusobno povjerenje čine od stana dom. Ne tepisi i namještaj, ali razumijevanje i strpljivost, međusobno poštivanje ljudi čine toplinu i skorvitost doma. Koliko životne snage ljudi potroše da bi sazidali kuću, da je namjeste i održavaju! A koliko životne snage mi investiramo u najveću zadaću – međusobni sklad? S kojom predanošću svake subote poliramo naše automobile? Svaku i najmanju mrlju otklanjamo brižno i strpljivo. Jedna ogrebotina na “svetom limu” ili pak neka ulupina ravna je nekoj nesreći. Ali ogrebotine duše i povrede srdaca naših bližnjih ostavljamo netaknutim. Doista važne vrijednosti života, srca i odnose, ljubav i obitelj, prijateljstvo i susjedstvo, ostavljamo godinama nepolirano. S našim blistavim automobilima letimo u “zaleđe” života. Ali Bogu su ljudi važniji od stvari i srca od materijala. Radije izgrebani auto i sretna obitelj. Radije jedan tepih manje a zajedniča radost više. Sve u tonu među ljudima je važnije nego namještaj. Ili?