LUKA 15,11-32

PRIČA O IZGUBLJENOM SINU Dok je vjerojatno još bio u Pereji, istočno od Jordana, Isus je ispričao prispodobe o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi. Oba nas uče da se trebamo radovati kada se grešnik pokaje i vrati Bogu. Farizeji i pismoznanci kritizirali su Isusa jer je rado primao grešnike. Jesu li išta naučili iz te dvije Isusove usporedbe? Jesu li razumjeli kako se naš nebeski Otac osjeća kada se grešnik pokaje? Kako bi naglasio ovu važnu lekciju, Isus je sada rekao nešto drugo. Mlađi sin traži od oca nasljedstvo Bila je to priča o ocu koji je imao dva sina. Glavni lik bio je mlađi sin. Farizeji i pismoznanci, kao i drugi koji su slušali Isusa, trebali su nešto naučiti iz onoga što je rečeno o mlađem sinu. No, ne treba zanemariti ni ono što je rečeno o ocu i starijem sinu, jer se i od njih moglo štošta naučiti. Zato treba razmisliti o sva tri lika iz ove priče. Isus je započeo riječima: “Neki čovjek je imao dva sina. Mlađi je rekao ocu: ‘Oče, daj mi dio imanja koje mi pripada.’ I on im je podijelio imanje” (Luka 15,11.12). Zanimljivo je da mlađi sin nije tražio dio nasljedstva nakon očeve smrti. Otac im je bio živ. Ali želio je svoj dio sada kako bi se mogao osamostaliti i raditi što god želi. Što je sljedeće napravio? Razmetni sin jede i pije okružen ženama “Nakon nekoliko dana”, nastavio je Isus, “mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje rasipa svoje imanje živeći razuzdano” (Luka 15,13). Nije htio ostati u kući svoga oca, koji mu je dobro čuvao djecu, nego je otišao u drugu zemlju. Tamo je protraćio svoje nasljedstvo, prepuštajući se razuzdanim željama i zadovoljstvima. A onda su došli teški dani. Isus je to ovako opisao: „Kad sve potroši, zavlada velika glad po onoj zemlji i on poče oskudijevati. Čak je otišao i nagovorio jednog građanina te zemlje da ga zaposli, a ovaj ga je poslao na svoja polja da čuva svinje. Htio se nasititi rogačima koje su jele svinje, ali mu ih nitko nije dao“ (Lk 15,14-16). Izgubljeni sin sjedi ispod drveta i gleda kako svinje jedu rogač Svinje su po Božjem zakonu bile nečiste životinje, a ovaj ih je sin morao čuvati. Bio je toliko gladan da je htio jesti hranu koju su davali životinjama, svinjama koje je držao. Zbog nevolje koja ga je pritiskala i očaja u kojem se našao, došao je k sebi. Pa što je učinio? Reče sam sebi: „Koliko najamnika kod moga oca ima kruha u izobilju, a ja evo umirem od gladi! Ustat ću, otići ću svome ocu i reći ću mu: 'Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" Zatim je otišao svojoj kući i svome ocu (Lk 15,17-20). Kako je reagirao njegov otac? Je li bio ljut i kritizirao ga što je tako nepromišljeno otišao od kuće? Je li bio ravnodušan ili hladan? Da ste na njegovom mjestu, što biste učinili? Zamislite da je to vaš sin ili kćer!'IZGUBLJENI SIN JE PRONAĐEN'

Isus je opisao kako se otac osjećao i što je činio: “Dok [sin] bijaše još daleko, ugleda ga otac i sažali mu se, potrča, zagrli ga i poljubi” (Luka 15,20). Iako je otac čuo da je njegov sin živio raspušteno, srdačno ga je primio. Jesu li židovski vođe, koji su tvrdili da poznaju Jehovu i služe mu, u ovoj priči vidjeli kako se naš nebeski Otac osjeća kad se grešnik pokaje? Jesu li razumjeli da je Isus pokazao isti stav? Mudri otac iz priče mogao je vidjeti pokajanje na tužnom i potištenom licu svoga sina. Stoga je s ljubavlju učinio prvi korak i srdačno ga pozdravio. Tako mu je olakšao da otvori dušu i prizna da je bio u krivu. Isus je o tome rekao: "Tada mu sin reče: 'Oče, sagriješio sam protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom" (Lk 15,21). Otac tada naredi robovima: "Brzo iznesite najbolju haljinu i obucite ga!" Stavite mu prsten na ruku i obujte mu sandale. Dovedite ugojenog junca i zakoljite ga da jedemo i veselimo se, jer ovaj moj sin bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!" Tada su se "počeli radovati" (Lk 15,22-24) . Otac razgovara sa starijim sinom U međuvremenu se stariji sin vratio s polja. Isus je o njemu rekao: "Kad se na povratku približio kući, čuo je glazbu i ples." Stoga je pozvao slugu i upitao ga što se događa. On mu odgovori: 'Tvoj brat je došao, a tvoj otac je zaklao ugojenog bika, jer mu se vratio zdrav.' On se naljutio i nije htio ući. Tada je njegov otac izašao i molio ga da uđe. Tada je rekao svome ocu: 'Evo, ja sam tvoj rob već toliko godina i nikada nisam prekršio tvoju zapovijed, i nikada mi nisi dopustio da se zabavljam sa svojim prijateljima. A kad je došao ovaj tvoj sin koji je pojeo tvoje imanje s bludnicama, ti si zaklao njegova ugojenog junca'” (Lk 15,25-30). Tko je, poput starijeg sina, kritizirao Isusa što je odvojio vrijeme za obične ljude i grešnike i pokazao im milosrđe? Bili su pismoznanci i farizeji. Za njih je Isus ispričao ovu priču. Naravno, svatko tko kritizira Božje milosrđe može nešto naučiti iz Isusovih riječi. Isus je svoju priču završio onim što je otac rekao svom starijem sinu: “Sine, ti si uvijek sa mnom i sve što je moje tvoje je. Ali morali smo se radovati i veseliti jer ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje, izgubljen bješe i nađe se“ (Lk 15,31.32). Isus nije rekao što je stariji sin završio. Međutim, nakon Isusove smrti i uskrsnuća, 'mnogi su svećenici prihvatili vjeru' (Dj 6,7). Među njima je možda bilo i onih koji su slušali ovu upečatljivu priču o izgubljenom sinu. Čak su i oni mogli doći k sebi, pokajati se i vratiti Bogu. Važne pouke iz ove lijepe priče k srcu su uzeli i Isusovi učenici. Prva pouka je da je mudro ostati na sigurnom, među Božjim narodom, gdje se naš Otac s ljubavlju brine za nas i daje nam sve što nam je potrebno. Nikada ne bismo trebali odlutati u "daleku zemlju" u potrazi za užicima. Druga lekcija je da se svatko tko skrene s Božjeg puta treba poniziti i vratiti našem Ocu kako bi ponovno uživao njegovu naklonost. Iz toga kako je reagirao otac i kako je reagirao stariji sin može se izvući još jedna pouka. Otac je sinu oprostio i srdačno ga dočekao, ali je stariji sin bio kivan i nije htio prihvatiti brata. Jasno je da Božji sluge trebaju oprostiti i prihvatiti one koji su zalutali, a potom se iskreno pokajati i vratiti u 'kuću Očevu'. Zato je važno radovati se što je naš brat "mrtav i živ", što je "izgubljen i nađe se".