srijeda, 24. siječnja 2024.

*****************DRZAVA BEZ INDETITETA***********************
Rodjen sam u Bosni i Hercegovini,Drzavi Koja Je Nekada Bila Smibol Najveceg Jugoslovenskog i Orijentaciskog Kosmopolitizma,Bratsva i Jedinstva,I Ljubavi Tolerancije i Gostoprinstva_Danas Mnogi Zapadnjaci Kad Spomenes DA SI Iz BOSNE i HERCEGOVINE,A Odmah IM SE POJAVI OSMIJEH NA LICU I Spominju SARAJEVO I OLIMPIJADU...Danas Mali Broj Ljudi U Toj DRZAVI PA I IZVAN Nje Ako Kazes Da SU KOSMOPOLITA,Odmah TE GLEDAJU sa PREZIROM I Stavljaju Ti Etiketu BUDALE,A Ti SUTI I TRPI,Ako Kazes DA SI NACIONALISTA I DA Ljubis I DRUGE NACIJE_Spocitavaju Ti,I Opet TE Proglasavaju Budalom,Nekada SMO SVI SKUPA SLAVILI I BAJRAME I BOZICE I USKRSE i VASKRSE I NA PONOCKU SMO ISLI SVI A DANAS U Bi Hi_________Opet Vladaju Duhovi Nacionalistickog Kodeksa I SA Sovinizmom I Opakim Tlacenjima I Stalno Poguravanje Da TE NAPRAVE Idiotom,Ili Kretenom,Ostade Ziv Zahvaljujuci Bogu Dragome NA SVEMU_Sto Me JE PODARIO OVAKVOGA_....Ako identitet shvatimo kao ukupnost svih bitnih karakteristika nekog su­bjekta po kojima on jest to što jest i nitko drugi nije to što je on, pa se po tomu bitno razlikuje i lako raspoznaje od svih drugih, onda je identitet važ­no pitanje. Osobito za državu. S tog motrišta postavlja nam se važno pita­nje: ima li Bosne i Hercegovine ili nema identitet, odnosno što od toga ima a što nema? Identitet počinje s imenom, koje mora biti različito od drugih, inače nastaju nepotrebne komplikacije i problemi. Budući da identitet čini još mnoštvo drugih stvari onda su ljudi izumili simbole, koji su kratki i lako prepoznatljivi, što uvelike olakšavanja raspoznavanje i međusobno komu­niciranje različitih subjekata.
Simboli su toliko važni za suvremeno društvo i državu, skupinu i po­jedinca, da se u suvremenoj sociologiji razvila posebna teorija po imenu simbolički interakcionizam. Ona svoje objašnjenje ljudskog ponašanja i dje­lovanja temelji na tvrdnji da se društveni subjekti međusobno raspoznaju i sporazumijevaju s pomoću simbola, pri čemu je jako važno da drugi razu­miju simbole, jer će se prema nama odnosi ne po tomu što simboli stvarno znače, već na način kako ih razumiju. Zato svaka država nastoji izgraditi simbole i učiniti da ih drugi razumiju po tome što oni stvarno jesu, kako im ne bi pripisivali drukčija značenja.
Bosna i Hercegovina ima ime, koje je dosta dugačka i nezgrapna složenica, pa je neki rado skraćuju i zovu samo - Bosna. Drugi, koje to pogađa, s pravom se bune. Pored toga, Bosna i Hercegovina nema prezime, koje je u biti obiteljsko ime. U pravilu sve zemlje pridodaju imenu oblik državnog uređenja. Tako su neke republike (Republika Hrvatska), dok su druge kra­ljevine (Kraljevina Švedska). To je ustavno pitanje, koje ustav Bosne i Her­cegovine nije riješio, jer je sporno. Od važnih simbola BiH ima još i himnu, ali samo glazbeni dio, dok je tekst sporan. Tako na početku svake sjednice parlamenta ili državne utakmice zastupnici, natjecatelji i/ili gledatelji stoje mirno i slušaju glazbu. Ali nitko ne pjeva, jer tekst nije prihvaćen?!
Mnogo je teža situacija s grbom i zastavom, a osobito s državnim pra­znicima. Za Dan državnosti uzet je datum provođenja referenduma o osa­mostaljenju Bosne i Hercegovine u posebnu državu, ali to jedan narod na pola državnog teritorija ne priznaje, ne prakticira i ne slavi. Kao što ni ovi neće slaviti njihov praznik kada dođe. A, onda nas stranci ne razumiju. Jer, kod njih nije tako. U normalnim državama zakon se mora provoditi na cijelom državnom teritoriju. Jer, čemu zakon u pravnoj državi ako se ne provodi i ako važi samo za neke, dok ga drugi ne priznaju i na očigled svih krše. I to - s osobitim zadovoljstvom!
Vjerski su blagdani također važni. U Bosni i Hercegovini tri najveće vjer­ske zajednice imaju svoje vjerske blagdane u koje njihovi vjernici ne rade. I, dok pripadnici jedne vjere i nacije ne rade, druga dva su na poslu. Pošto se u zajedničkim državnim institucijama može raditi samo kad su svi tu, onda pripadnici druge dvije vjere u pravilu dolaze na posao, ali uglavnom ništa ne rade. A, tko god ne mora i ne dolazi. Tako umjesto jednog ima tri blag­dana u godini. Zbog toga se, za razliku od državnih, vjerskim blagdanima svi raduju. Kolike su od toga štete manje je važno. Osim stranaca, nitko se za to ne brine. Oni ne razumiju zašto to mora biti tako, jer kod njih je sve drukčije. Zato ovu zemlju vide kao nadasve složenu i upitnu.
Međutim, i njima to dobro dođe. Sto društvena i državna pat pozicija duže traje, to će oni dulje ostati i primati plaće koje u vlastitoj zemlji ne bi mogli ni sanjati. Pošto uglavnom rade sa sva tri naroda, čim jedan praznuje, ni oni ne mogu raditi. A kome se danas puno radi, ako pak ne mora i ako će mu i nerad biti plaćen?! Ponekad to i našim građanima dobro dođe. Jer, svako lice ima i svoje naličje. Primjerice, kad su u jednih sve trgovine ili pra­onice zatvorene, a nešto su zaboravili kupiti, ili za blagdan nisu stigli auto oprati, ako im treba usluga samo prijeđu kod drugih, pa problem jednostav­no i lako riješe. Oni rade. Bitno je samo da imate robu i usluge čime platiti.
Poseban problem identiteta nastaje kada su državna športska natjecanja. Primjerice, kada Bosna i Hercegovina igra s Hrvatskom ili Srbijom, Hrvati će navijati za Hrvatsku, Srbi za Srbiju, a Bošnjaci za Bosnu i Hercegovinu. No, ako Hrvatska i Srbija igraju s Turskom, biti će obrnuto. Nošenje nacionalnih simbola tada ne samo što nije preporučljivo, nego postaje opasno, pa čak i pogibeljno. Jer, tada će oni drugi vaš simbol razumjeti ne kao pravo i ponos, već kao akciju s porukom koja je namjerna provokacija i izazov na obračun. Jer, akcija s jedne, uvijek izaziva reakciju s druge strane. Zasada, ona je u pravilu negativna. Dokle tako?Ladislav&Z..Canada!!
Ladislav Zivanovic..........CANADA!

 

Nema komentara:

Objavi komentar