Ziher je 25 godina hrvatske neovisnosti odlučio obilježiti izborom najboljih 25 albuma hrvatskih izvođača izdanih u tom razdoblju. Preko stotinu albuma bilo je u početnom izboru za najboljih 25. Raznovrsnost među žanrovima je očita i na hrvatskoj sceni zastupljeno je uglavnom sve. S obzirom na vrijeme objave, neki albumi su se javljali u savršeno tempirano vrijeme s obzirom na društvene situacije, dok su drugi, nimalo lošiji, činili razne skokove – bilo u prošlost ili budućnost. Odlučili smo da će na listi, radi raznovrsnosti, svaki izvođač biti zastupljen s jednim albumom.

1. The Bambi Molesters – “Sonic Bullets: 13 from the Hip” (2001, Dancing Bear)Pioniri surf rocka u Hrvata sa svojim su trećim albumom dotakli nebo, napravili nevjerojatan album i van granica žanra, potvrdili ono što je i s „Intensity!“ mnogima postalo jasno i vječno se zacementirali na listi bendova koji su hrvatsku scenu podigli na razinu više. Uspjeh albuma nije ostao samo u granicama lijepe naše, već je postigao velik značaj i na nekim stranim tržištima, a nerijetko se njihove pjesme koriste kao zvučne kulise za poznate serije i filmove. Bend i album koji se kod nas rađaju jednom u…. ma nikad više!

2. Natali Dizdar – “Natali Dizdar” (2005, Croatia Records)Kada je Natali Dizdar izdala istoimeni album 2005. godine svima je bilo jasno da se ne radi o samo još jednoj pjevačici proizašloj iz reality showa. Ne daj, pjesma koja instantno vraća ljeto, zavrtjela se na svim radio postajama i ostala do danas vjerojatno i najpopularnija Natalina pjesma. No taj je album donio i intimne baladične pjesme poput Zamijenit ću te gorim koju je, ne smije se zaboraviti, tada tek pjevačici u usponu napisao bard Arsen Dedić. Niti je Arsen surađivao sa svakime, niti je hrvatska pop scena imala toliko dobrih albuma kao što je „Natali Dizdar“. Ponovilo se!

3. Pips, Chips & Videoclips – “Bog” (1999, Dan,mrak)

Došao na samom kraju te 1999. godine, kraj milenija se bližio i nitko ništa više nije očekivao. Uostalom, “Fred Astaire” je postavio nerealno visoka očekivanja. Ipak, dobili smo lirički možda najbolji album u dvadeset i pet godina, metafora, anafora i interpretacija teksta na izvoz, Ivaniš i bend su s kreativnošću na samom vrhuncu, a loših trenutaka nema ni u naznakama. Od uvodne instrumentale Vidaj do posljednjih Trenera morskih pasa i Boga Pipsi nam daju metafizičko iskustvo. Mnogi su im zamjerali promjenu smjera, ali gledano iz današnje perspektive, “Bog” je nadrealan i izuzetan album koji pokazuje koliko su Pipsi transcendentalni.

4. Kawasaki 3p – “Idu Bugari” (2009, Dancing Bear)

Najbolji punk/ska/reggae album od 1991. donio je pjesme koje su im i dan danas glavni momenti i pokretači ludila na koncertima. Puta madre, Mate Parlov, Zec, Niskarastaman, Mupov-ska, Ni da ni ne i ostale proizašle su iz okvira žanra i postale univerzalne pjesme za mnoge partije. Svaki njihov sljedeći album teško će dostići uspjeh ovoga, baš zbog prevelike količine odlične zajebancije i kvalitete koja se čini teško dostižna.

5. Dino Dvornik – “Enfant terrible” (1997, Croatia Records)Povijest Dine Dvornika vrijedna je svake zapisane rečenice o njegovom životu. Nadahnuće koje je stvorio na hrvatskoj glazbenoj sceni impresivan je pokazatelj jednog od najvećih glazbenika, pjevača, skladatelja i tekstopisca. Album “Enfant terrible” iz 1997. godine njegov je pečat energične i otkačene kreativne strukture i ulazak funk, soul i electra na velika vrata dance ere. Bitnija činjenica o albumu je da on predstavlja njegovo ondašnje razdoblje života ili, kako je volio za sebe reći, da je neprilagođeni pojedinac. Album objavljuje diskografska kuća Croatia Records, a materijal na albumu uz poznate plesne zvukove donosi i neke bitnije novosti za koje se Dino opredijelio u skladbama Male noćne orgulje na plin (a capella) i La Baraka Blues Mravac. Za pjesmu Afrika nagrađen je u kategoriji za najbolji video uradak i najbolju produkciju. Điha, Điha mu donosi treću nagradu na Melodijama hrvatskog Jadrana 1997. godine. U kategoriji produkcije 1998. godine dodijeljen mu je Porin.

6. Laufer – “Pustinje” (1994, Croatia Records)

Nagrada za najbolji alternativni rock album godine i top 1 na svim ljestvicama čine ovaj album nečime što je išlo uz svjetska glazbena strujanja tog doba. Jedan od rijetkih trenutaka kada je bend doslovno u toku zbivanja, a publika ga neprestano prati i podržava. Namjerno spominjem nagrade u početku i sva ta prihvaćanja od strane šire publike i kritike jer Urban nije najomiljeniji lik na sceni, a kreativnost Laufera vidjela se baš nakon izlaska “Pustinja”.

7. Gibonni – “Mirakul” (2001, Dallas Records)

Kakva se prašina tek digla nakon što je već tada vrlo popularni Gibo objavio da surađuje s Vlatkom Stefanovskim, Manu Katcheom, Pinom Palladinom i ostalima na novom albumu. Nakon izlaska, “Mirakul” suvereno osvaja sve moguće liste, svi ga slušaju, svugdje se vrti i gotovo mi se čini da je ostatak glazbene godine bio samo pod utjecajem ovog albuma. Najbolji album u karijeri Zlatana Stipišića i jedan od onih kojeg su (možda potajno) slušali svi. Album je iznjedrio možda i najbolju pjesmu Gibonnijeve karijere, neuništivi Libar, a tu su i predivna balada Tajna vještina te nadrealna naslovna stvar, uz megahit Oprosti. Album upotpunjuje Libar u instrumentalnoj izvedbi Stefanovskog te a-capella verzija Oprosti.

8. Hladno pivo – “Šamar” (2003, Dancing Bear)

Da, da, prva je asocijacija da su se s njim prodali (ili je to ipak bila “Knjiga žalbe”?), a tek onda ostvarili ogroman uspjeh s brojem prodanih “Šamara” svima koji su ih pljuvali. Producent je Denyken, objava je napravljena pred samo ljeto, uz pjesme poput Zimmer frei, Ljetni hit, Jednim osmjehom i Samo za taj osjećaj nisu mogli promašiti ni milimetar. Zafrkantsko Hladno pivo pretvorilo se u ponajbolji hrvatski bend te su ih od tog trenutka preuzele neke sile koje ih i do danas drže. Prekretnički album s kojim se Kekin i ekipa mogu ponositi.

9. Damir Urban – “Žena dijete” (1998, Croatia Records)

Na svom drugom samostalnom studijskom albumu Damir Urban je svoj karakteristični gitaristički rock zvuk obogatio synthevima i ritam mašinama. “Žena dijete” afirmirao je Urbana kao vrhunskog tekstopisca i autora specifičnog senzibiliteta. Album otvara instrumental Romeo (Intro) koji bi mogao poslužiti kao podloga Massive Attacku ili The Prodigy. Privatni Romeo, utopljena u valovima syntheva, donosi jedan od prepoznatljivih Urbanovih refrena i šteta je što je uživo više ne izvodi. Odlučio sam da te volim zaslužuje status jedne od najvećih balada s ovih prostora, dok su Samo i Ruke koncertne poslastice za prave fanove. Veliku pozornost albumu je donijela ponajviše Mala truba, zaista genijalna pjesma koju pokreće jedan od najboljih hrvatskih riffova svih vremena. Album je 1998. osvojio i Porina za album godine, naslijedivši u toj ulozi “Fred Astaire” od Pipsa. Bili su to trenuci u tmurnim devedesetima kada je domoljubnoj tematici alternativna glazba preotela radijske etere i top ljestvice.

10. Jinx – “Avantura počinje” (2001, Polydor)

Coco Mosquito i Yaya zajedno s ostatkom benda četvrti su album otvorili s Tamo gdje je sve po mom i na tome su mogli stati. Pozitivni, razigrani, ljetni i opušteni album preuzima sve najbolje od njihovih ranijih izdanja i diže njihovo stvaralaštvo na još jednu razinu više. Nakon druge, Strijela na horizontu, znamo da svira uigran bend koji ne mijenja svoj stil, ali drži ga živim i svježim svaki put kada se odluče za rad na novim pjesmama.

11. Lovely Quinces – “No room for us” (2013, digital album)

U redu, ovo nije album, već EP, ali spremni smo na ovaj rizik shvaćajući da se, kad se radi o Dunji, ne radi o svakodnevnoj pojavi. Već i prije samog izlaska ovog izdanja stekla je veliku popularnost, a dodatni poticaj dogodio se s raznim pozivima „izvana“. Svi su dočekali EP s velikim oduševljenjem, a kvaliteta se kasnije potvrdila s ogromnim zanimanjem za njezine koncerte koje je većinom svirala solo. Dunja Ercegović na pjesmama ima svog prijatelja u obliku akustične gitare, a svojim glasom postiže efekt kojim privlači svakog pojedinca koji se nađe u blizini.

12. Josipa Lisac – “Živim po svome” (2009, Croatia Records)

Nakon veoma produktivnih sedamdesetih i osamdesetih, Josipa Lisac u posljednjih je 20 godina izdala tek dva studijska albuma, no kvantitetu je zato nadoknadila kvalitetom. “Živim po svome” lepršavi je pop album koji koketira s jazz, rock i etno elemetnima. Album je izrodio hit singlove Živim po svome i 1000 razloga koji su postali neizbježni dio koncertnih setlista, a donijeli su joj i Porine za najbolju žensku vokalnu izvedbu. Glazbenu i tematsku širinu albumu su donijele ambijentalna obrada narodne pjesme Zvira voda i nadahnuta live verzija predivne klasične balade Helena lijepa i ja u kiši. „Živim po svome“ je 2010. osvojio Porina za najbolji album pop glazbe.

13. Majke – „Razdor“ (1993, Croatia Records)

Ratni album koji je izravni nasljednik “Razuma i bezumlja”. Bare je bio nevjerojatno moćan i sretan što iza sebe ima odličan bend koji je pokazao prave konture rocka kojim su se željeli nametnuti na sceni, a njihovo probijanje bilo je još brže ako uzmemo u obzir da je prvih pet pjesama albuma do danas ostalo na svim setlistima Majki. Pravi rock kojeg danas možemo samo sanjati, ali s obzirom na kaotično vrijeme izlaska i stanje straha, ovako nešto poput “Razdora” bilo je nužno potrebno.

14. Let 3 – „Jedina“ (2000, Dallas records)

Ovaj album riječkih artista Let 3 zapravo je od samog objavljivanja imao tendenciju postati kultnim. Uz različite naslovnice, poredak i broj pjesama na CD izdanjima, pa sve do bure koja se podignula zbog spota za Tazi-Tazi, “Jedina” je album koji nije imao izbora nego dignuti se u zvijezde. Tekst i glazba, naravno, beskompromisni i žestoki. No to je palo u drugi plan nakon objave albuma jer su dušebrižnici morali protestirati. Nakon što su se strasti smirile, album je počeo govoriti sam za sebe. Govori i danas, a govorit će još dugo.

15. TBF – “Maxon Universal” (2004, Menart)

Te 2004. godine cijela je Hrvatska pjevala Nostalgičnu, Guzice i sise, Alles gut i Papilovu, a publika i kritika ujedinili su se u mišljenju da je ovaj album jedno od najboljih izdanja te godine. Dokaz tome je i pet osvojenih nagrada naredne godine, među kojima i one za najbolji rock album te pjesmu godine za Nostalgičnu. Album je producirao Dragan Lukić Lvky koji, iako je konkurirao, sa svojom “Araritom” nije ušao na ovaj popis pa mu ostaje satisfakcija da je ipak radio na albumu koji zauzima 15. mjesto naše liste.

16. Darko Rundek – “Ruke” (2002, Menart)

Iako bi mnogi ovdje očekivali “Apokalipso”, “Ruke” je, ako ne bolje, onda zasigurno zaokruženije izdanje. Rundekov treći samostalni studijski album u misli doziva kavane, trgove i sajmove na kojima se susreću glazbenici iz cijeloga svijeta, čemu doprinose i atmosferični zvukovi koji prate glazbu. Akustična gitara, violine, harmonika i puhači prevladavaju u bogatim i šarenim aranžmanima. Makedo je glazbeno inspirirana motivima iz istočnih krajeva, Tigidigi rege zrači pozitivom uz jednostavni, ali veoma pjevni refren, a uvodna La Comedi des Sens odvodi nas u Pariz iz nekih drugih vremena. Naslovna pjesma spada među favorite Rundekova opusa, dok se na albumu aposlutno izdvaja Stojim i gledam se kako postojim čiji naslov govori i više no što je potrebno.

17. Jonathan – “Bliss” (2014, digitalni album)

Osim što je Jonathan ogledni primjer riječke škole rocka, oni su svojim debitantskim albumom uznemirili mnoge duhove. Vratili su iz ponora neke davno zaboravljene stvari. S jedne strane, album je dovoljno jednostavan ako želimo površno zagrebati ono što momci nude, a s druge strane, dovoljno je kompleksan da ga, preslušavajući deseti put, osjetiš kao da si ga tek sada prvi put proživio. Singl s kojim su pogodili „u sridu“ je Maggie, ali da ne ostanu samo one hit wonder pobrinuli su se s ostatkom albuma koji je iznadprosječno kvalitetan i slojevit.

18. Tram 11 – “Čovječe ne ljuti se” (1999, Menart/Blackout Entertainment)

Ovaj album ne može se opisati u tek dvije-tri rečenice. Sve ono što je prethodilo “Čovječe ne ljuti se” počelo je tri godine ranije s udruživanjem Nenada Šimuna i Srđana Ćuka u Tram 11. U samo četiri godine s tri albuma ostavili su neizbrisiv trag na hip hop kulturi u Hrvatskoj. Mnogi se danas pozivaju na njih, traže neke nove rap heroje, ali nakon njih rijetko tko je uspio doći blizu. Takvo nedostižno ostvarenje ima argumentiranu potporu u tekstovima Kaj ima lima, Hrvatski velikani, Pad sistema, Pismo 1, Lančana reakcija, Za sve oko mene i ostalih dvanaest numera koje neki i dan danas znaju napamet.

19. She Loves Pablo – “Burn and Levitate” (2013, Geenger Records/IDM Music)

Bogovi zagrebačkog undergrounda svojim drugim albumom debelo su zagrizli tu paklenu naranču hrvatskog stoner rocka. Beskompromisnim grooveom i vokalnim egzibicijama She loves Pablo albumom “Burn And Levitate” potvrdili su da se na njih itekako može računati. Domagoj Šimek i Dimitrije Đokić su trenutno jedni od boljih muških vokala hrvatske alternativne glazbene scene. Album koji sadržava jedan od njihovih najvećih hitova Gamblin premasivan je za ubogo domaće tržište i trendove koje domaća glazbena industrija nameće. Zapravo, kao savršen opis ovog izvrsnog studijskog ostvarenja poslužit će pjesma s albuma – Impassive, Massive And Aggresive.

20.  Ramirez – “Copy/Paste” (2006, DOP records/ Menart)

Iako više ne postoji, Ramirez ostaje poseban kao što je to bio i dok je djelovao od 2000. do 2011. godine. Voljeli su ih mrziti i mrzili su ih voljeti, ali Ramirezu se treba priznati da su pomaknuli granice u hrvatskom indie rocku početkom stoljeća. “Copy/Paste” drugi im je album i ujedno jedini kojeg su kritičari unisono hvalili, a fanovi i danas preslušavaju hitove kao što su Loš (Treća), Zoo, Ništa posebno i kultnu koja se molila na koncertima – 1:1.

21. Bebè na Volè – “Time of Great Depression” (2015, samostalno izdanje)

Ovo je bez ikakve dvojbe jedan od ponajboljih regionalnih albuma za ljubitelje žanra koji nikad neće izumrijeti. Koliko je ovo teško bilo izdati i snimati govori i samo vrijeme koje je utrošeno na pjesme. Čarolija i mistika bluesa je s Bebè na Volè postala univerzalna i bliža svima koji nisu do sada bili s njim upoznati. Dosta često se čini kako je ova glazba najbliže zazivanju Boga u teškim trenucima. Možda i je tako, možda ona i jeste neka vrsta ispovijedi, no to ovisi od čovjeka do čovjeka. Ako do sada niste pronašli tu dimenziju više u glazbi, probajte u remek-djelu “Time of Great Depression”.  Ako se pronađete u ovome, znat ćete kolika je moć glazbe.

22. Tamara Obrovac & Transhistria Electric – “Neću više jazz kantati” (2009, Aquarius Records)

Tamara Obrovac je kuma hrvatskog jazza. Predana njegovateljica istarskih dijalekata koja inspiraciju često pronalazi u folklornim motivima i narodnoj književnosti na albumu “Neću više jazz kantati” u svom se stilu poigrala funk i ska ritmovima, čime je svojoj unikatnoj fuziji etno jazza dala dodatno širinu i poletnost. Inače akustični prateći sastav Transhistria ensemble transformirala je u Transhistria electric uz dodatak električnih orgulja i puhačke sekcije. Razigrane aranžmane sama potpisuje, Rambo Amadeus gostovao je na urnebesnom Turbo funku, predivna je i neočekivana obrada šlagera Moj galebe, a vrhunac albuma je osam i pol minuta duga Črno zlo, neizostavni favorit njenih koncerata.

23. Voland le Mat – “Faustopojke” (2009, Menart)

Momir Oljača pojavio se na sceni nešto prije same godine izdavanja ovog albuma, a svojim je filozofskim tekstovima na “Faustopojkama” osvojio mnoga nostalgična i akustična srca. Emocija, tuga, metafore, odlični trenuci s Uvijek nakon toplih kiša, Prolaznici i Svijet tišine učinili su album izuzetno kompleksnim i teškim za slušanje ako niste u specifičnom raspoloženju. Slušajte ga u rano ljeto i vjerojatno nećete doživjeti ništa. Slušajte ga u jesen i doživjet ćete sve.

24. Valentino Bošković – “VSSR” (2014, Nimavode)

Prvijenac dua Valentino Bošković ujedno je i prvi primjerak cosmic pop albuma na ovim prostorima. Njegova je priča bazirana na svemiru, otoku Braču i kozmonautu po kojem su se nazvali, a “VSSR” poput prave letjelice vodi kroz simpatičan i zabavan splet elektro zvukova, izvornog bračkog narječja i dobrih vibracija. Sa samo sedam pjesama uspjeli su naći svoj put do slušatelja i donijeti nešto novo i osvježavajuće.

25. The Marshmallow Notebooks – “The Marshmallow Notebooks” (2013,  Noisy Night Records)

Iza imena The Marshmallow Notebooks skriva se kantautor Matija Habijanec koji je 2013. posve nepretenciozno izdao jedan zaista odličan album. “The Marshmallow Notebooks” zbirka je deset pjesama čiji se indie pop zvuk nameće kao idiličan soundtrack lijenih ljetnih večeri. Lakoća s kojom Habijanec stvara harmonije na svojoj akustičnoj gitari čini se nevjerojatno prirodnom. Mogao bi biti izgubljeni brat Elliotta Smitha i daljni rođak Bon Ivera. U svakom je segmentu riječ o albumu svjetskih razmjera koji zvuči kao da je izašao iz studija neke nezavisne američke diskografske kuće. Potlista je “The Marshmallow Notebooks” uvrstila na 1. mjesto na listi najboljih albuma 2013. godine (i domaćih i stranih).

Pogledaj i: Top 25: Najbolji hrvatski filmovi od neovisnosti

(Visited 25.891 times, 2 visits today)

BE SOCIAL