Plave zone su mjesta na planetu Zemlji čiji stanovnici u prosjeku žive oko 100 godina. Istraživač i putopisac Dan Buettner više od dva desetljeća bavio se pitanjem dugovječnosti u Plavim zonama. Osim što žive u prirodi, većina 100-godišnjaka pridržava se 9 načela dugovječnosti.
Istraživač Dan Buettner, inače autor i suradnik National Geographica čitava dva desetljeća putovao je svijetom i istraživao temu ljudske dugovječnosti. Njegov istraživački put doveo ga je do otkrivanja Plavih zona, područja na kojima žive stogodišnjaci. Rezulate svojih istraživanja objavio je u sedam knjiga za National Geographic o dugovječnosti i sreći, od kojih je najnovija “Tajne Plavih zona za dugovječnost”, objavljena prošle godine, i Netflixov dokumentarac “Živjeti do 100: Tajne Plavih zona”, koji je imao premijeru u kolovozu 2023. godine.
Početkom 2000-ih, Nacionalni institut za starenje dodijelio je Buettneru stipendiju za pronalaženje najdugovječnijih populacija na svijetu, a neovisno o njegovu radu, demograf Michel Poulain i medicinski statističar Gianni Pes kao mjesta gdje ljudi žive najduže identificirali su Sardiniju u Italiji, kao regiju s najvišim postotokom stogodišnjih muškaraca. Buettner je počeo surađivati s ovim znanstvenicima i proširio Plavu zonu na još četiri dodatna mjesta na kojima se očituje ljudska dugovječnost – poluotok Nicoya, Kostarika; otok Okinawa, Japan; Ikaria, Grčka, Loma Linda, Kalifornija.
Promatrajući ove sredine u kojima je normalno da ljudi žive duže od 90 godina, Buettner je došao do određenih zaključaka, ili formule za dugovječnost, koju je sažeo u 9 načela dugovječnosti. Kada prođete kroz ovih 9 načela, možete zaključiti da dugovječni ljudi prije svega žive u skladu s prirodom i samima sobom, žive po načelima održivosti.
Kretanje u prirodi
Ljudi koji žive duže od 90 godina ne dižu utege i ne idu u teretanu. Žive u prirodnom okruženju koje ih stalno potiču na kretanje, kao što je rad u vrtu ili hodanje uzbrdo do susjedne kuće.
Imaju svrhu
Stanovnici Plavih zona imaju razlog za buđenje svakog jutra, neku svoju duhovnu rutinu koja ima daje smisao života.
Žive usporeno
Svaka Plava zona, koju je Buettner proučavao, ima rutinu koja smanjuje stres, recimo na Ikariji stanovnici obavezno svako popodne spavaju sat ili dva.
Pravilo 80 posto
Na Okinawi prije obroka izgovaraju 2.500 godina staru konfucijansku mantru “Hara hachi bu”, koja ih podsjeća na to da prestanu jesti kada im je želudac 80 posto pun. Također, u Plavim zonama ljudi najmanje jedu u ranim večernjim satima, a potom ne jedu sve do sljedećeg dana.
Preferiraju biljnu hranu
Grahorice su baza prehrane većine stogodišnjaka, a meso jedu najviše 5 puta mjesečno, u vrlo malim količinama.
Popodnevna čaša vina
Ljudi u svakoj Plavoj zoni umjereno piju alkohol, što znači jednu do dvije čaše dnevno, ali u društvu s prijateljima i uz hranu. Sardinijsko vino Cannonnau ima tri do četiri puta više antioksidativnih i protuupalnih flavonoida od ostalih vina.
Pripadanje vjeri
Od svih 263 stogodišnjaka s kojima je razgovarao Buettner, samo njih 5 nije pripadalo nekoj vjerskoj zajednici. Čini se da vjeroispovijest pritom nije važna.
Bližnji na prvome mjestu
Stogodišnjaci u Plavim zonama stavljaju svoje obitelji na prvo mjesto. Žive u blizini svojih roditelja dok oni ne umru, imaju jednog životnog partnera i u svoju djecu ulažu vrijeme i ljubav.
Zajednica pozitivne podrške
Stogodišnjaci Plavih zona žive u društvenim krugovima koji podržavaju zdrave navike.
Nema komentara:
Objavi komentar